Industrija

Promijenite jezik
Page Zadnja izmjena 2019-05-23
8 min read
U posljednjih nekoliko desetljeća pokazatelji koji upućuju na pritisak industrije na okoliš sve su povoljniji. Promjene su se dogodile iz više razloga: strožeg ekološkog zakonodavstva, veće energetske učinkovitosti, općenitog trenda napuštanja načina proizvodnje koji su uzrokovali veće onečišćenje te uključivanje tvrtki u dobrovoljne programe s ciljem smanjenja utjecaja na okoliš. Usprkos tim poboljšanjima, industrija još uvijek snosi odgovornost za značajno opterećenje okoliša u pogledu onečišćenja i otpada koje taj sektor stvara.

Europski industrijski sektor osigurava mnogo važnih gospodarskih i društvenih prednosti, od proizvoda koji su nam potrebni do otvaranja radnih mjesta te dohotka od poreza. Međutim, najveća europska industrijska postrojenja proizvode golem udio ukupnih emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zrak, a utječu na okoliš i na druge načine, poput ispuštanja onečišćujućih tvari u vode i tlo, stvaranja otpada i trošenja energije.

Politike EU-a

Industrija je ključan dio europskog gospodarstva, ali predstavlja i izvor onečišćenja. Već dugi niz godina propisima o zaštiti okoliša ograničavaju se štetni učinci industrijskog onečišćenja na zdravlje ljudi i okoliš. U nastavku su navedene politike EU-a kojima se ograničava industrijsko onečišćenje:

  • Direktivom o industrijskim emisijama (IED) definiraju se obveze oko 50 000 velikih industrijskih postrojenja kako bi se izbjegle ili smanjile emisije onečišćujućih tvari u atmosferu, vodu i tlo. Tom se Direktivom također traži od postrojenja smanjenje količina otpada. Direktivom o industrijskim emisijama određuju se granične vrijednosti emisije odabranih onečišćujućih tvari na razini cjelokupne Europske unije za određene aktivnosti, tj.velike uređaje za loženje (LCP), postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada, aktivnosti u kojima se upotrebljavaju otapala i proizvodnju titan-dioksida.
  • Od 2018. godine Direktivom o srednje velikim uređajima za loženje (MPC) regulirat će se emisije sumpornog dioksida (SO2), dušikovih oksida (NOX) i lebdećih čestica koje nastaju loženjem goriva u uređajima za loženje s ulaznom toplinskom snagom jednakom ili većom od 1 megavata (MV) a manjom od 50 MV.
  • Okvirnom direktivom o ekološkom dizajnu utvrđuju se pravila na razini cjelokupne Europske unije za poboljšanje energetske učinkovitosti proizvoda, kao što su kućanski uređaji, informacijska i komunikacijska tehnologija i ostali tehnički uređaji.
  • Europskim sustavom trgovanja emisijama  (EU ETS) smanjuju se emisije stakleničkih plinova iz više od 12 000 postrojenja za proizvodnju energije i industrijsku proizvodnju u 31 državi kao i iz zrakoplovstva. ETS-om je obuhvaćeno oko 45% emisija stakleničkih plinova na području Europske unije.
  • Okvirnom direktivom o vodama od država članica se zahtijeva postupno smanjenje onečišćenja vode skupinom onečišćujućih tvari koje su definirane kao „prioritetne tvari”. Od država članica također se zahtijeva da zaustave ili postupno ukinu emisije, ispuštanja i gubitke opasnije skupine onečišćujućih tvari koje su definirane kao „prioritetne opasne tvari”.
  • Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda štiti se okoliš od štetnih učinaka ispuštanja iz komunalnih otpadnih voda i nekih drugih industrijskih sektora.

                   

Posljednjih desetljeća značajno se poboljšao pristup javnosti informacijama o industrijskom onečišćenju. Prvenstveno, Europskim registrom ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR) utvrđuje se sveobuhvatni registar emisija i prijenosa onečišćujućih tvari iz glavnih industrijskih aktivnosti. Registar sadrži godišnje podatke o više od 30 000 industrijskih postrojenja u 33 europske države u pogledu količina otpuštanja onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo, kao i u pogledu prijenosa otpada i onečišćujućih tvari putem otpadnih voda izvan mjesta nastanka.

 

Inicijative za održivost

Također su uvedeni kriteriji održivosti kojima se nastoje smanjiti učinci industrije na okoliš. Primjeri takvih industrijskih inicijativa jesu rašireno prihvaćanje prakse upravljanja okolišem kroz Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a (EMAS) i standard ISO14001.

Dobrovoljne inicijative korporativne društvene odgovornosti (CSR) također su uvedene kako bi se postigli društveni i okolišni ciljevi osim onih određenih zakonskim propisima. Primjeri su inicijativa kemijske industrije „Responsible Care”, Globalna inicijativa za e-održivost (GeSI), postavke Međunarodnog vijeća za rudarstvo i metalurgiju o upravljanju materijalima u okviru poslovne mreže korporativne društvene odgovornosti EU-a (CSI).

Na razini politika EU-a Komisija je donijela strategiju za korporativnu društvenu odgovornost, a na međunarodnoj razini standard ISO 26000 za društvenu odgovornosti pruža smjernice o tome kako poduzeća i organizacije mogu poslovati na društveno odgovoran način.

 

Aktivnosti EEA

Europska agencija za okoliš (EEA) podržava provedbu i procjenu politika EU-a o industrijskom onečišćenju. Također podupiremo izradu dugoročnih strategija za ograničavanje učinaka industrijskog sektora na okoliš i zdravlje.

Podaci o industrijskim emisijama

EEA pomaže EU u izradi dugoročnih strategija za smanjenje pritisaka na okoliš koji dolaze iz industrije, pružanjem procjena i informacija za kreatore politike. Naše glavne aktivnosti i proizvodi uključuju dostupnost podataka koje nam dostavljaju europske države u sklopu svojih obveza izvješćivanja – sukladno europskom zakonodavstvu.

EEA, također, pomaže EU u razvoju inicijativa za racionalizaciju izvješćivanja o industrijskim emisijama. Budući da se zahtjevi za izvještavanjem o industrijskim informacijama pojavljuju u različitim europskim propisima, to svakako obuhvaća i inicijative za ujednačenije i jednostavnije izvješćivanje država članica i poslovnih subjekata.

Procjene stanja i izvješća

EEA objavljuje razna izvješća koja se odnose na procjene  učinaka europskog industrijskog sektora na okoliš. To uključuje doprinose petogodišnjim izvješćima EEA-a pod nazivom Europsko izvješće o okolišu - stanje i izgledi, kao i posebna izvješća.

EEA razvija niz pokazatelja u području industrijskog onečišćenja. Također razvijamo profile zemalja u kojima se prikazuje stanje u zemljama u sklopu našeg članstva.

Uz pomoć dostupnih izvora podataka, posebno europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari, EEA svake godine naglašava specifične probleme putem informativnih sastanaka o industrijskom onečišćenju.

 

Izgledi

Za budući prijelaz na zeleniji industrijski sektor u Europi potreban je integrirani pristup, kojim se povećava kontrola onečišćenja na samom izvoru i pružaju poticaji za promjenu poslovnih praksi i uvođenje nove, inovativne tehnologije.

Kreatori politika smatraju poboljšanje europske baze znanja o industrijskom onečišćenju prioritetom. U skladu s Aarhuškom konvencijom Sedmi program djelovanja za okoliš uključuje cilj omogućavanja šireg i lakšeg pristupa informacijama o provođenju zakona za kontrolu onečišćenja. Direktivom o industrijskim emisijama zahtijeva se od država članica da dostave bolje, konsolidirane informacije o industrijskim postrojenjima.

Potpuno provođenje strožih zakona pomoći će u poboljšanju kontrole emisija iz industrije.

  • Ovom Direktivom uvest će se strože kontrole rada industrije nego nekadašnjom Direktivom o sprečavanju i kontroli industrijskog onečišćenja (IPPC). Kontrole će se temeljiti na načelu najboljih raspoloživih tehnika (BAT), koje obuhvaća širi raspon industrijskih aktivnosti nego Direktiva o sprečavanju i kontroli industrijskog onečišćenja (IPPC), te na ugrađivanje graničnih vrijednosti emisija (ELV) u Direktivu o industrijskim emisijama (IED), posebice onih za velike uređaje za loženje (LCP), koje su strože nego u Direktivi o velikim uređajima za loženje (2001/80/EZ).
  • Provođenje Direktive o srednje velikim uređajima za loženje (MCP) dovest će do značajnog godišnjeg smanjenja emisije glavnih onečišćivača zraka, a to su SO2, NOX i čestice.

Što se tiče emisija stakleničkih plinova, sustav EU ETS zamišljen je kao glavni alat za uvođenje niskougljične tehnologije u industrijskom sektoru. Emisije iz sektora obuhvaćenih sustavom EU ETS 2020. bit će 21 % manje  nego što su bile 2005. Do 2030. trebale bi biti 43% manje, u skladu sa zaključcima Europskog vijeća iz listopada 2014.

Dugoročno, u planu Europske Komisije za resursno učinkovitu Europuopisuje se kako bi europsko gospodarstvo moglo postati održivo do 2050. U tom se planu predlažu načini na koje se može povećati produktivnost resursa i odvojiti gospodarski rast od potrošnje resursa, a pritom izbjeći „ovisnost” o jednoj određenoj tehnologiji, čime se otvara put za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 80% do 2050. u odnosu na razine iz 1990. Paketom mjera za kružno gospodarstvo uspostavljen je program mjera koji obuhvaća cijeli krug: od proizvodnje i potrošnje do gospodarenja otpadom i tržišta za sekundarne sirovine. Više informacija nalazi se na mrežnom mjestu u odjeljku Učinkovitost resursa i otpad.

Povezani sadržaj

Povezani podaci

Povezane objave

Vidi također

Geographic coverage

Radnje vezane za dokument
Filed under: