Bioraznolikost-ekosustavi

Pa ipak, čini se da toga nismo dovoljno svjesni i da sustavno doprinosimo gubitku bioraznolikosti, što bi moglo imati dalekosežne posljedice za prirodu i opću dobrobit društva. Glavne uzroke ovog trenda vidimo u promjenama prirodnih staništa zbog utjecaja sustava intenzivne poljoprivredne proizvodnje, izgradnje, iskapanja mineralnih sirovina, prekomjernog iskorištavanja šuma, oceana, rijeka, jezera i tla. Nadalje, radi se još i o rastućem utjecaju invazivnih vrsta, onečišćenja okoliša i klimatskih promjena. Ogromna uloga koju bioraznolikost ima u odnosu na održivost našeg načina života i općenito svijeta kakvog poznajemo, čini ovaj trend gubitka bioraznolikosti tim više zabrinjavajućim.

Ljudske su aktivnosti, na neki način, oblikovale bioraznolikost još od davnina, od prije nekih 5000 godina, kada procjenjujemo da se pojavljuju počeci ratarstva i stočarstva. Intenzivna poljoprivreda i industrijska revolucija je, međitim, u zadnjih 150 godina dovela do ubrzanih i dramatičnih promjena u načinu korištenja zemljišta, te napuštanju zemlje kroz trend sve veće urbanizacije. Posljedica ovakvog tijeka događaja bilo je urušavanje cijelog sustava tradicionalnih poljoprivrednih praksi koje su, zapravo, pomagale u očuvanju bogate bioraznolikosti.

Visoke vrijednosti pokazatelja potrošnje i proizvodnje otpada po glavi stanovnika u Europi, ukazuju na činjenicu da se pritisak ljudskih djelatnosti na ekosustave proširio znatno izvan granica našeg kontinenta. Europski način života značajno se oslanja na uvoz usluga i dobara iz cijelog svijeta, što često ide u prilog neodrživog načina iskorištavanja prirodnih dobara na drugim kontinentima.

Nova globalna, a poglavito europska politika, postavila je stoga veoma ambiciozne ciljeve za zaustavljanje  i okretanje negativnog trenda gubitka bioraznolikosti do 2020. No, postizanje tih ciljeva zahtijevati će bolju implementaciju politika, suradnju i koordinaciju između sektora, upravljanje temeljeno na ekološkim načelima, te iznad svega šire razumijevanje vrijednosti  bioraznolikosti.

Relevantne europske politike

Iako se na različitim razinama prihvaća činjenica da još nismo uspjeli zaustaviti trend gubitka bioraznolikosti, postavljanje navedenog cilja ipak je znatno pridonjelo podizanju javne svijesti, pa se može reći da su, od 2001. na dalje,  relevantne politike kao i pokazatelji kojima se prati napredak stanja u odnosu na bioraznolikost, znatno unaprijeđeni.  

Europska Strategija o bioraznolikosti do 2020. daje dobre smjernice kako treba oblikovati i provoditi sektorske politike, a da kroz njih budu respektirani i zahtjevi za očuvanjem bioraznolikosti. Strategija daje i viziju prema 2050. a upućuje na šest specifičnih ciljeva: priroda (1), ekosustavi i njihova obnova (2), održivo korištenje prirode, zemljišta i morskih resursa, kroz poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo (3 i 4), invazivne vrste (5), utjecaj Europe na gubitak bioraznolikosti na globalnoj razini (6).  Strategija, također, daje potporu ostvarenju opće poznatog načela 7. EU akcijskog programa za okoliš (7^th EAP- stupio na snagu u siječnju 2014) “Živjeti dobro, unutar ograničenja našeg planeta.  7. EU akcijski program za okoliš krovni je europski dokument koji determinira smjernice europske okolišne politike do 2020, s vizijom prema 2050. godini.

Europska strategija o bioraznolikosti 2020. nastavlja se na Europski akcijski plan za bioraznolikost iz 2006.  i uvažava postignuća tog plana, no istovremeno iskazuje veće ambicije. Štoviše, Strategija je potaknuta i potpuno je usklađena  s UN-ovom konvencijom o bioraznolikosti - najvažnijim dokumentom na globalnoj razini koji je posvećen zaustavljanju gubitka  bioraznolikosti, a s njim i usluga ekosustava do 2020.

U listopadu 2010., 193 stranke UN-ove konvencije o bioraznolikosti, uključujući EU sa svim svojim članicama, sastale su se u Japanu, na 10. sastanku Konvencije. Tom je prilikom usvojeno niz sporazuma uključujući i takozvani “Aichi cilj”  kojim se postavlja okvir za pokretanje važnih aktivnosti na održavanju, obnavljanju i poboljšanju stanja bioraznolikosti i usluga ekosustava.

Od EU, kao stranka Konvencije, zahtijevalo se da uskladi svoju politiku o bioraznolikosti s tim međunarodnim obvezama – što je postignuto kroz 7^th EAP (7. Europski akcijski program za okoliš) te s ciljevima postavljenim za 2020. i vizijom prema 2050. Nadalje, kroz viziju za 2030. oblikovanu kroz UN Ciljeve održivog razvitka, dodatno se osnažuje i potvrđuje započeti politički proces, poglavito u smislu integracije bioraznolikosti i usluga ekosustava u ostale sektorske politike.

Među- izvještaj iz 2015. o ostvarenju ciljeva Strategije bioraznolikosti 2020. donosi zaključak da je na općoj razini došlo do pogoršanja stanja što se tiče gubitka bioraznolikosti – u odnosu na Izvješće Europske agencije za okoliš iz 2010. Isto je potvrđeno i u sveobuhvatnom Europskom izvješću o stanju okoliša 2020 – stanje i izgledi. Može se zaključiti da je pogoršanje stanja bioraznolikosti u svijetu u skladu s globalnim trendovima opisanim u uvodu ovog teksta, a to, drugim riječima, znači da će posljedice za bioraznolikost, u smislu kapaciteta za podržavanje ljudskih potreba u budućnosti, biti veoma ozbiljne. Ipak, postoje mnogi lokalni primjeri koji pokazuju da se pozitivni pomaci mog postići, no takve je aktivnosti potrebno staviti u odgovarajući razmjer kako bi se moglo procijeniti njihov utjecaj na smanjenje općeg negativnog trenda.

Europska je politika zaštite prirode utemeljena na dva osnovne zakonska akta: Direktivu o pticama i Direktivu o staništima.  Obje su direktive temeljni okvir za mrežu “Natura 2000”, koja čini mrežu zaštićenih prirodnih područja za očuvanje vrsta I staništa od posebnog zanačaja za Europu.

Što se pak tiče unutarnjih i morskih voda, govorimo o dva temeljna zakonska akta: Okvirnoj direktivi o vodama i Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji. Ciljevi koji se postavljaju vezani su na biotske i abiotske elemente ekosustava koji bi trebali pomoći u implementaciji ciljeva Europske strategije o bioraznolikosti 2020. i 7. akcijskog programa za okoliš -  u dijelu koji se odnosu na bioraznolikost, ekosustave i njihove usluge. 

Aktivnosti Europske agencije za okoliš

EEA aktivno radi na osiguravanju aktualnih podataka i informacija o bioraznolikosti i ekosustavima, koje stavlja na raspolaganje zakonodavcu i javnosti. Sve aktivnosti EEA, a radi se poglavito o podacima, informacijama/pokazateljima i analizama stanja koje promatraju vrste i staništa u širem kontekstu ekosustava i njihovih usliga, usmjerene su na potporu razvoju i implementaciji relevantnih politika.

EEA, kroz usku suradnju sa okolišnom mrežom Eionet (European Information and Observation network) i Europski tematskim centrom za bioraznoliksot, daje podršku već navedenim zakonskim aktima o prirodi i bioraznolikosti (direktivama), putem izvještavanja kroz tzv. Reportnet, te kroz  Podatkovni centar za bioraznolikost. Ključne aktivnosti uključuju:

• Informacijski sustav za bioraznolikost – BISE (Biodiversity Information System for Europe)
• Europski informacijski sustav za prirodu – EUNIS (European Nature Information System)
• Usmjeravanje i optimiziranje europskih pokazatelja bioraznolikosti SEBI 2020 –Streamlining European Biodiversity Indicators)
• Računovodstvo prirodnih bogatstava i usluga ekosustava – inovativna rješenja
• Mapiranje i analiza stanja ekosustava i njihovih usluga

Aktivnosti EEA u narednom razdoblju

Potrebna je daljnja nadogradnja informacijskog sustav u smislu potpunog usklađivanja s direktivama iz područja prirode i bioraznolikosti, kao i sa Europskom strategijom, te UN-ovom (globalnom) strategijom o bioraznolikosti. Poglavito, Europski informacijski sustav za bioraznolikost, a radi se o web portalu lociranom na definiranoj lokaciji,  koji objedinjuje europske podatke i informacije o bioraznolikosti (na pr. politike, podatke I analize/procjene). EEA će u ovaj portal dalje razvijati, kako bi se omogućila što šira dostupnost.

EEA će i nadalje razvijati pokazatelje i svoje vremenski relevantne analize stanja, temeljene na provjerenim metodologijama. To također uključuje potrebu da se redovito analizira učinkovitost okolišnih politika, posebice kada se radi o periodičnim izviješćima vezanim za Europsku strategiju  bioraznolikosti 2020, regionalnim procjenama stanja ekosustava, ili  kao podrška znanstveno-političkim platformama na europskoj I globalnoj razini (na pr. Međuvladina platforma za bioraznolikost i ekosustave  (IPBES).