Europska agencija za okoliš (EEA): 25 godina u razvoju naprednih spoznaja koje doprinose oblikovanju europske politike zaštite okoliša

Promijenite jezik
Article Zadnja izmjena 2019-11-11
6 min read
Europska unija (EU) ima jedan od najambicioznijih skupova okolišnih i klimatskih ciljeva na svijetu, koji obuhvaćaju širok spektar područja od kakvoće zraka, otpada, kakvoće vode do energije i prometa. Na temelju podataka koje su dostavile države članice, Europska agencija za okoliš pomaže u praćenju napretka i utvrđivanju područja u kojima je potrebno poduzeti dodatne napore. Od svojeg osnutka prije 25 godina, EEA radi na razvoju podataka i znanja kako bi podržala oblikovanje okolišne politike u Europi.

 Image © Piotr Górny, WaterPIX/EEA

Prepoznajući prekograničnu prirodu brojnih problema povezanih s okolišem s kojima se suočavaju, države članice Europske unije već su se 1970-ih godina dogovorile da će zajednički djelovati na temelju zajedničkog skupa politika i odgovarajućih ciljeva politika. Počevši od prvog Programa djelovanja za okoliš, 1970-ih godina usvojeno je nekoliko ključnih okolišnih zakona, uključujući prvu inačicu Okvirne direktive o otpadu, Direktivu o vodi za kupanje te Direktivu o pticama.

Globalni i paneuropski napori obilježili su 1980-e godine, uključujući Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, utemeljenje Međuvladinog panela o klimatskim promjenama i  UNECE Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka . Paralelno s takvim globalnim inicijativama, osnivanjem Glavne uprave za okoliš pri Europskoj komisiji 1981. i uvođenjem „zaštite okoliša" u ugovore Europske unije Jedinstvenim europskim aktom iz 1987. ojačane su politike zaštite okoliša Europske unije. Amsterdamskim ugovorom iz 1997.„održivi razvoj" prepoznat je kao formalan cilj Europske unije koji omogućuje državama članicama Europske unije da djeluju zajedno i da podupiru provedbu globalnih ciljeva kao što su Milenijski ciljevi razvoja iz 2000. i Program održivog razvoja do 2030. te 17 ciljeva održivog razvoja iz 2015.

Sličan je bio i razvoj događaja u području klimatskih promjena, uključujući prihvaćanje sporazuma o Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) 1992., nakon čega je 1997. uslijedio Protokol iz Kyota. Protokol iz Kyota zakonski je obvezao razvijene države potpisnice na ciljeve smanjenja emisija do 2020. Globalne su težnje i razine obveza podignute još i više Pariškim sporazumom iz 2015. Zajedno s državama članicama, Europska unija stranka je tih sporazuma te postavlja ciljeve za Europsku uniju u cjelini.

Mjerenje napretka u odnosu na postavljene ciljeve

S obzirom na to da se područje primjene zakonodavstva koje uređuje okoliš i klimu proširilo kako na razini Europske unije tako i na globalnoj razini, visokokvalitetni podatci postaju preduvjet za praćenje napretka i utvrđivanje nedostataka i novonastalih problema. U tom je kontekstu predsjednik Europske komisije Jacques Delors 1989. predložio uvođenje Europskog sustava mjerenja i provjere u okolišu zajedno s idejom o stvaranju Europske agencije za okoliš. Europska agencija za okoliš i Europska informacijska i promatračka mreža za okoliš (Eionet) naknadno su osnovane 1994. [1] radi provođenja neovisnih procjena o okolišu Europe i radi osiguranja potpore u oblikovanju politika zaštite okoliša širom EU-a.

Brojne direktive EU-a o okolišu zahtijevaju od država članica praćenje određenih parametara i izvještavanje o podatcima i napretku aktivnosti uz utvrđenu učestalost. Ono što je započelo brojnim izvješćima na papiru koje su slala nacionalna tijela, razvilo se u internetsku platformu za izvještavanje koja u posljednjih 25 godina prima i pohranjuje sve veće količine podataka. Danas više od 400 institucija u više od 39 zemalja dostavlja podatke u Reportnet -  EEA alat za izvještavanje. Nakon slanja podataka, podatci prolaze  proces provjere  i osiguravanja kvalitete kako bi se osigurala usklađenost i usporedivost. Osim podataka koji proizlaze iz više od 400 obveza izvještavanja, podatci iz novih izvora, uključujući satelitsko promatranje kroz Europski program za promatranje Zemlje Copernicus i tzv. „građansku znanost", proširuju našu sposobnost praćenja promjena u okolišu i klimi.

 EEA internetski alati za širenje informacija daju besplatan pristup tom bogatstvu podataka – od Indeksa kvalitete zraka u Europi (karta koja uživo prikazuje koncentracije onečišćenja zraka širom  Europe); informacijskog sustava za vode WISE (Water Information Systen for Europe) i emisija stakleničkih plinova po sektorima i zemljama, do opsežne baze podatka koja pruža detaljan pregled politika o klimatskim promjenama i mjera koje su isplanirale države članice.

Na temelju tih podataka EEA redovito izrađuje pokazatelje i procjene za praćenje napretka u odnosu na različite ciljeve postavljene od strane EU.postavljeneEU-a. Primjerice, nedavno smo objavili godišnje izvješće o Trendovima i prognozama u kojima se promatra napredak EU-a prema ostvarenju ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost postavljenih do 2020. Naše procjene pokazuju da je Europska unija na dobrom putu prema ispunjavanju svojih ciljeva za razdoblje do 2020., ali potrebno je više napora kako bi se postigli ciljevi za razdoblje do 2030. Slično tome, u našem se nedavnom izvješću navodi da je Europska unija ostvarila cilj iz Aichija, tj. proglašenje 10 % svojih mora  zaštićenim morskim područjem - no to je još potrebnonadopuniti učinkovitim mjerama očuvanja. Unatoč tom napretku, naše posljednje godišnje izvješće o pokazateljima kojim se mjeri napredak EU-a prema ostvarivanju prioritetnih ciljeva u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš, ističe da Europska unija i dalje ne ispunjava ciljeve u pogledu zaštite okoliša postavljene do 2020., posebice u područjima usmjerenim na zaštitu biološke raznolikosti i prirodnog kapitala.

Praćenje napretka zahtijeva pouzdane podatke i transparentnost

Pouzdani su podatci nužni za izradu pouzdanih procjena. Kod većine tokova podataka kvaliteta podataka na razini EU-a izravno ovisi o kvaliteti podataka koje dostavljaju zemlje. Na primjer, inventar emisija stakleničkih plinova EU-a jest skup inventara država članica EU-a.  U tu se svrhu EEA ne bavi isključivo osiguravanjem kvalitete dostavljenih podataka, već također pomaže izgraditi dosljedan sustav za praćenje i izvještavanje u državama članicama. Za neka područja rada Eionet olakšava razmjenu najboljih praksi, ne samo u Europskoj uniji, već i u široj regiji, uključujući europsko susjedstvo na istoku i šire područje Sredozemlja.

Naime, dostupnost i transparentnost ključne su sastavnice politika koje se odnose na okoliš i klimu u Europskoj uniji. Čvrst sustav praćenja, izvještavanja i provjere podataka nužan je kako bi se osiguralo izvršavanje obveza i utvrdilou kojima područjima je potrebno uložiti dodatan napor za ostvarenje postavljenih ciljeva.. Potreba za transparentnim okvirom još je očitija u globalnim naporima kao što je Pariški sporazum o klimatskim promjenama. Pariškim sporazumom dan je i formalni značaj redovitom izvještavanju o emisijama i naporima koje zemalje članice poduzimaju kako bi  doprinjele zajedničkom cilju. .

Od podataka EEA gradi znanja relevantna za politiku

Od svojeg osnutka prije 25 godina, predano osoblje EEA i partneri iz Eionet-a, uključujući Europske tematske centre, analiziraju podatke koje dostavljaju države članice i pretvaraju ih u znanja relevantna za politiku. Slično kretanjima u kreiranju politika EU-a, gdje su pojedina područja politika sve više integrirana u okvire politika na razini cijelog sustava, EEA jača rad na sustavnoj i integriranoj analizi. Od objavljivanja prvog Izvješća o stanju i izgledima okoliša u Europi (SOER) 1995., znanje EEA sve se više usmjerava na razumijevanje ključnih sustava poput energije i mobilnosti, kao i globalnih veza te upravljačkih izazova.

Očigledno je da se izazovi povezani s okolišem i klimom 21. stoljeća više ne mogu analizirati ili rješavati bez uzimanja u obzir socioekonomskih trendova u Europi i svijetu. U vremenu složenih i globalnih interakcija, provođenje pravovremene i relevantne analize različitih geografskih i vremenskih opsega te točnih predviđanja ostaje velik izazov. U tom kontekstu, EEA će zajedno s mrežom Eionet nastaviti ulagati u sustave izvještavanja i znanja te na taj način podržavati donošenje odluka u Europi i svijetu.

Hans Bruyninckx
Izvršni direktor Europske agencije za okoliš

Članak objavljen u izdanju Biltena Europske agencije za okoliš br. 04/2018 za prosinac 2018.

Napomena:
[1] Uredba o osnivanju donesena je 1990. i izmijenjena 2009.

Povezani sadržaj

Novosti i članci

Povezane objave

Vidi također

Temporal coverage

Radnje vezane za dokument
Filed under: