dalje
prethodno
stavke

Article

Živjeti zdravo u svijetu kemikalija

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2021-02-10 Zadnja izmjena 2021-03-03
Photo: © Kai Dahms, Unsplash
Onečišćenje možemo kategorizirati prema mjestu na kojem se pojavljuje, primjerice u tlu, vodi ili zraku, ili možemo promatrati različite vrste onečišćenja, kao što su kemikalije. Sintetske kemikalije svuda su oko nas. Međutim, neke od njih mogu biti vrlo štetne i za naše zdravlje i okoliš. Kako možemo ograničiti negativne učinke kemikalija koje su postale sastavni dio našeg načina života?

Svakodnevno smo okruženi stotinama ili tisućama sintetskih kemikalija. Možemo ih naći u hrani, odjeći, alatu, namještaju, igračkama, kozmetici i lijekovima. Bez tih tvari naše društvo ne bi bilo isto. Međutim, unatoč njihovoj korisnosti, znamo da mnoge od tih tvari mogu imati negativne učinke na naše zdravlje i okoliš.

Na temelju nekih procjena, kemikalijama se može pripisati otprilike 6 % svjetskog opterećenja bolestima, uključujući kronične bolesti, razne vrste raka, neurološke i razvojne poremećaje, i 8 % smrtnih slučajeva. Nadalje, te brojke mogle bi nastaviti rasti, a u obzir je uzet samo mali broj kemikalija čiji je učinak na zdravlje dobro utvrđen.

Opasne mješavine i „vječne kemikalije”

Prema podatcima Eurostata, u EU je tijekom 2018. potrošeno više od 300 milijuna tona kemikalija, a više od dvije trećine te količine bile su kemikalije koje su razvrstane kao opasne za zdravlje. Više od 20 000 pojedinačnih kemikalija registrirano je u Europskoj uniji u skladu s Uredbom o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH).

Kako se te brojke povećavaju, sve je teže procijeniti sve učinke koje kemikalije u pojedinačnim slučajevima imaju na naše zdravlje i okoliš. U većini dosadašnjih istraživanja proučavani su samo učinci pojedinačnih kemikalija i njihovi sigurnosni pragovi, ali ljudi su neprestano izloženi mnogobrojnim kemikalijama i njihovim mješavinama. Takvo kombinirano izlaganje može utjecati na zdravlje, čak i ako pojedinačne tvari u smjesi ne premašuju sigurne razine.

Nadalje, postojane kemikalije mogu se nakupljati u ljudskim tkivima, što dovodi do negativnih učinaka na zdravlje nakon dugotrajnog izlaganja. Primjerice, perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) skupina su od gotovo 5000 široko upotrebljavanih kemikalija koje se tijekom vremena mogu nakupiti u ljudima i okolišu. One su primjer postojanih organskih onečišćujućih tvari -takozvanih vječnih kemikalija.

Ljudi su izloženi PFAS-ovima uglavnom putem vode namijenjene za ljudsku potrošnju, hrane i ambalaže za hranu, prašine, kozmetike, tekstila sa PFAS-ovima i drugih proizvoda široke potrošnje. Učinci izlaganja ljudi PFAS-ovima uključuju rak bubrega, rak testisa, bolest štitnjače, oštećenje jetre i niz razvojnih učinaka koji utječu na fetuse.

Upotreba proizvoda i materijala za kuhanje bez PFAS-ova pomaže smanjiti izlaganje. Opće i specifične smjernice o tome kako pronaći alternative bez PFAS-ova često pružaju udruge potrošača i nacionalne institucije koje se bave okolišem, zdravljem ili kemikalijama.

Načelo opreznosti

Načelo opreznosti može se prevesti izrekom „bolje spriječiti nego liječiti”. To znači da donositelji odluka trebaju biti oprezni i izbjegavati rizike kad se ne mogu sa sigurnošću utvrditi znanstveni dokazi o nečemu, a postoje opravdani razlozi za zabrinutost zbog štetnosti. Po pitanju kemikalija, razvoj novih tvari brži je od istraživanja o njihovim negativnim učincima. Stoga je važno postupati s oprezom.

Pročitajte više o načelu opreznosti:

Komunikacija Komisije o načelu opreznosti.

Dokument EEA: Kasne pouke iz ranih upozorenja II.

 

Endokrini disruptori

Neke kemikalije ometaju funkcioniranje hormonskog sustava u tijelu. Izloženost takozvanim endokrinim disruptorima može prouzročiti razne vrste zdravstvenih problema, od razvojnih poremećaja, pretilosti i dijabetesa do neplodnosti muškaraca i smrtnosti povezane sa smanjenim razinama testosterona. Fetusi, mala djeca i adolescenti posebno su osjetljivi na endokrine disruptore.

Za otprilike 800 tvari zna se ili se sumnja da su endokrini disruptori, a mnoge od tih tvari prisutne su u svakodnevnim proizvodima, kao što su metalne konzerve s hranom, plastika, pesticidi, hrana i kozmetika.

Endokrini disruptori obuhvaćaju bisfenol A (BPA), dioksine, poliklorirane bifenile (PCB) i određene vrste ftalata. Primjerice, ftalati se upotrebljavaju za omekšavanje plastike namijenjene uporabi u paleti proizvoda široke potrošnje, kao što su podne obloge od vinila, ljepila, deterdženti, osvježivači zraka, ulja za podmazivanje, pakiranja hrane, odjeća, proizvodi za osobnu njegu i igračke.

Konzumacija hrane i pića iz spremnika koji sadržavaju ftalate jedan je od načina izlaganja. Drugi je način udisanje prašine u zatvorenom prostoru koja je onečišćena ftalatima koji se ispuštaju iz plastičnih proizvoda ili namještaja od polivinil klorida (PVC). (To je jedan od razloga zašto je važno redovito provjetravati prostorije.) U opasnosti su i djeca koja se igraju igračkama koje sadržavaju te tvari, a do izlaganja može doći i putem kože zbog toga što se ftalati mogu naći i u proizvodima široke potrošnje, kao što su sapuni i losioni za sunčanje.

EU je uvela mjere za smanjenje izlaganja ljudi ftalatima, odnosno zabranjena je uporaba nekih od tih tvari i ograničena uporaba drugih u igračkama, kozmetičkim proizvodima i spremnicima za hranu. Međutim, stariji proizvodi i namještaj mogu sadržavati ftalate koji su sada zabranjeni, stoga su i dalje prisutni u našem svakodnevnom okruženju.

 

Neodgovarajuće zamjene

Kemikalije za koje je utvrđeno da su opasne ponekad se zamjenjuju drugim tvarima slične strukture, za koje se kasnije dokaže da su podjednako toksične. Takvi slučajevi nazivaju se „neodgovarajuće zamjene”, kao što je slučaj zamjene bisfenola - A, kemikalije koja se prije upotrebljavala u mnogim plastičnim predmetima i termalnom papiru za ispis, bisfenolom - S i bisfenolom - F.

Nadalje, nedavni inspekcijski projekt koji je provela Europska agencija za kemikalije (ECHA) pokazao je da proizvodi uvezeni iz zemalja izvan EU i dalje mogu sadržavati ftalate. Kina je posljednjih godina uvela ograničenja na određene ftalate u igračkama i materijalima koji dolaze u dodir s hranom, ali ograničeni broj ftalata i dalje se može pronaći u mnogim proizvodima koji se u EU uvoze iz Kine ili imaju drugo, ponekad nepoznato, podrijetlo.

Usklađenim naporima od 1970-ih smanjena je prisutnost postojanih organskih onečišćujućih tvari, kao što su dioksini, PCB-evi i atrazinu europskom okolišu, ali njihova postojanost i činjenica da se nakupljaju u hranidbenom lancu, osobito u životinjskoj masti, i dalje izaziva zabrinutost. Činjenica da su neke tvari zamijenjene drugima, podjednako otrovnim kemikalijama, dodatni je razlog za zabrinutost.

Kemikalije koje jedemo

Pesticidi su još jedna skupina kemikalija koje mogu naštetiti našem zdravlju, uglavnom uslijed konzumiranja povrća i voća koje je s njima bilo u kontaktu. Djeca su posebice osjetljiva, djelomično i zato što jedu proporcionalno više hrane po kilogramu tjelesne težine nego odrasli. Konzumacija organskih proizvoda može smanjiti to opterećenje pesticidima, ali to si ne mogu svi priuštiti.

EU regulira pesticide Uredbom o sredstvima za zaštitu bilja i uspostavlja sigurne granice za ostatke pesticida u hrani i hrani za životinje. Najnovije informacije Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) pokazuju da je 95,5 % uzoraka hrane prikupljenih tijekom 2018. godine diljem EU bilo u okviru zakonskih ograničenja. Stolno grožđe i paprike babure bili su među prehrambenim proizvodima koji su najčešće prelazili zakonske razine dozvoljenih ostataka pesticida. Ipak, na temelju analiziranih uzoraka, koji su obuhvaćali proizvode uzgojene uobičajenim i organskim postupkom, vjerojatnost da će europski građani biti izloženi opasnim razinama ostataka pesticida smatra se niskom.

Nisu sve kemijske tvari štetne za naše zdravlje nove. Primjerice, živa je prirodno prisutna u okolišu, a već stoljećima se tijekom ljudskih aktivnosti ispušta u zrak i vodu. Međutim, danas znamo da konzumiranje žive može utjecati na živčani sustav, bubrege i pluća, a izlaganje tijekom trudnoće može utjecati na razvoj fetusa.


Ljudi se izlažu živi uglavnom jedenjem velikih riba grabežljivica, kao što su tuna, kostelji, iglun, kusača, smuđ, jegulja i iglan. To isto tako znači da se izlaganje može ograničiti odabirom prehrane, što je posebice važno za osjetljive skupine, kao što su trudnice i mala djeca.

Za potpuniju sliku ljudskog izlaganja kemikalijama potrebni su nam podatci o tome što se nalazi u našim tijelima. To obuhvaća kemikalije koje jedemo, ali i one koje unosimo drugim kanalima izlaganja. Takve vrste podataka o biomonitoringu ljudi mogu se koristiti za poboljšanje procjena kemijskog rizika pružanjem informacija o stvarnom izlaganju ljudi posredstvom višestrukih puteva izlaganja.

Biomonitoring ljudi – mjerenje našeg izlaganja kemikalijama

Biomonitoringom ljudi mjeri se njihova izloženost kemikalijama i to: analiziranjem samih tvari, kao i analiziranjem njihovih metabolita ili markera naknadnih učinaka na zdravlje u mokraći, krvi, dlakama ili tkivu. Informacije o ljudskoj izloženosti mogu se povezati s podatcima o izvorima i epidemiološkim istraživanjima kako bi se istraživanja potkrijepila podatcima o odnosima izloženosti i odgovora u ljudi.

Europska inicijativa o biomonitoringu ljudi, HBM4EU, pokrenuta 2017. i sufinancirana u okviru programa Obzor 2020., zajednički je napor 30 zemalja, EEA i Europske komisije.

Osnovni cilj te inicijative je koordinirati i unaprijediti biomonitoring ljudi u Europi. Inicijativom HBM4EU osigurat će se bolji dokazi o stvarnoj izloženosti građana kemikalijama i mogućim učincima na zdravlje kao podrška oblikovanju politika. Projektom su utvrđene i ciljne skupine kako bi se stekao uvid u mišljenja građana EU o izloženosti kemikalijama i biomonitoringu ljudi.

U okviru inicijative HBM4EU nastoje se generirati pouzdani i usklađeni skupovi podataka o izloženosti europskog stanovništva zabrinjavajućim kemikalijama. To obuhvaća generiranje podataka o izloženosti za 16 skupina tvari, za smjese kemikalija kao i za nove kemikalije te istraživanje kanala izlaganja i povezivanje tog izlaganja s učincima na zdravlje.

Posjetite: www.hbm4eu.eu

Prema sigurnijem kemijskom okruženju

EU ima najstroža i najnaprednija pravila na svijetu po pitanju kemikalija. Uredba REACH ključni je dio zakonodavstva usmjerenog na zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša, a EU je uspostavila pravila za razvrstavanje, označivanje i pakiranje kemikalija.

Kemijski učinci na prirodu

Sintetske kemikalije ispuštene u prirodu mogu utjecati na biljke i životinje. Primjerice, neonikotinoidi su vrsta insekticida koji se upotrebljava u poljoprivredi radi kontrole štetnih organizama koji predstavljaju opasnost za pčele, s obzirom na to da su pčele važni oprašivači koji podupiru proizvodnju hrane. Pesticidi isto tako mogu utjecati na populacije riba i ptica i čitave hranidbene lance. Europska komisija je 2013. strogo ograničila upotrebu sredstava za zaštitu bilja i tretiranog sjemena koje sadrži određene neonikotinoide radi zaštite pčela medarica.

EU ima skup zakona kojima se reguliraju kemikalije u deterdžentima, biocidima, sredstvima za zaštitu bilja i farmaceutskim proizvodima. Politikama se ograničava uporaba opasnih kemikalija u proizvodima za osobnu njegu, kozmetičkim proizvodima, tekstilnim proizvodima, elektroničkoj opremi i materijalima koji dolaze u dodir s hranom. Postoje i ograničenja za kemikalije u zraku, hrani i vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Zakonodavstvo se bavi emisijama kako iz točkastih izvora tako iz industrijskih postrojenja i postrojenja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Ipak, postoji prostor za napredak kako bi se kreiralo manje toksično okruženje, a cilj Europskog zelenog plana je dodatno zaštititi građane od opasnih kemikalija s pomoću nove Strategije za kemikalije i usmjeravanjem EU prema ambicioznom cilju nulte stope onečišćenja.

Permalinks

Geographic coverage

Temporal coverage

Tags

Filed under:
Filed under: signals, signals2020
Radnje vezane za dokument