All official European Union website addresses are in the europa.eu domain.
See all EU institutions and bodiesUčinimo nešto za našu planetu, tiskajte ovu stranicu samo ako je nužno. I najmanje djelo čini veliku razliku ako ga milijuni provode!
Article
Planirate li za večeru ribu uz jednostavnu salatu? Ili je vrijeme da obojite ili operete kosu? Od ribe na našim tanjurima do kozmetičkih proizvoda i proizvoda za čišćenje, svakodnevno smo izloženi brojnim kemijskim tvarima. Ovisno o kemikalijama i trajanju naše izloženosti kemikalijama, one mogu utjecati na naše zdravlje.
Možda smo i potpuno nesvjesno izloženi toksičnim kemikalijama u malim dozama i tijekom duljih razdoblja. Zbog onečišćenja europskih rijeka i mora postojanim kemikalijama kao što su PFAS-ovi i mikroplastika te tvari mogu dospjeti u ribe i plodove mora koje upotrebljavamo u prehrani. Sličan rizik postoji i za poljoprivredne proizvode koje jedemo, pa bi tako naranča ili kruška koju pojedemo za popodnevnu užinu mogla biti kontaminirana ostacima pesticida.
Za neke kemikalije koje se upotrebljavaju u pesticidima poznato je ili se sumnja da uzrokuju niz kroničnih bolesti, uključujući dijabetes, rak i neurodegenerativne bolesti te smanjenu plodnost i urođene mane. Iako noviji podatci o praćenju upućuju na to da izloženost pojedinačnim pesticidima putem hrane vjerojatno neće predstavljati rizik za zdravlje, u svakodnevnoj prehrani izloženi smo smjesama pesticida. Njihove kumulativne učinke potrebno je bolje razumjeti.
U okviru europskog istraživačkog projekta o biomonitoringu ljudi (HBM4EU) tražilo se nekoliko opasnih kemikalija u tijelima tisuća dobrovoljaca iz svih dijelova Europe. Od svih testiranih osoba, njih 84 % imalo je najmanje dva različita pesticida u tijelu.
Isto tako, na nas mogu neizravno utjecati i učinci pesticida na oprašivače i druge kukce, koji su ključni za proizvodnju hrane.
Unutar EU su posljednjih godina zabranjene brojne tvari sadržane u pesticidima. No moramo smanjiti ukupnu količinu pesticida koje upotrebljavamo tako što ćemo primjenjivati metode kontrole štetnih organizama koje su prihvatljive za okoliš ili prijeći na ekološki i precizni uzgoj. Potrebno je uspostaviti i učinkovitije provjere i pravila prije nego što se dopusti primjena i prodaja novih kemikalija.
Jedan od razloga za zabrinutost odnosi se na skupinu kemikalija poznatih kao bisfenoli. Te se sintetičke kemikalije upotrebljavaju za proizvodnju plastike i smola. Bisfenol A se u EU više ne može upotrebljavati u dječjim bočicama. Nakon što se unese u organizam, djeluje kao endokrini disruptor i može utjecati na način na koji naša tijela proizvode i reguliraju hormone te uzrokovati probleme u razvoju.
Više od 90 % sudionika istraživanja HBM4EU iz deset zemalja imalo je bisfenol A u svojem tijelu. Zabrinutost zbog bisfenola A dovela je do njegove zamjene bisfenolom S i bisfenolom F, koji su otkriveni u više od 60 % sudionika. Kod više od 17 % djece i adolescenata u Europi postoji rizik od izloženosti ftalatima, još jednoj skupini kemikalija koje se uglavnom upotrebljavaju kako bi plastika bila mekša.
Zatim su tu i PFAS-ovi (perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari), skupina koja obuhvaća tisuće sintetičkih kemikalija. Radi se o postojanim kemikalijama, što znači da mogu zauvijek ostati u okolišu. Upotrebljavaju se u raznim proizvodima, od neprianjajućeg premaza na tavama do laka za nokte, tkanina koje odbijaju vodu i lijekova. Ima ih posvuda, među ostalim u majčinom mlijeku i na vrhu Mount Everesta.
Tek je nekoliko tih vječnih kemikalija detaljno proučeno, no znamo da su one najbolje istražene toksične i imaju ozbiljne učinke na zdravlje. Neki od PFAS-ova bioakumuliraju se u živim organizmima i mogu dosegnuti visoke koncentracije u ribi i mesu na našim stolovima. Drugi PFAS-ovi mogu završiti u podzemnim vodama i zagaditi pitku vodu.
Izvor: EEA (2019.).
Europa i dalje proizvodi i troši velike količine opasnih kemijskih tvari, koje se zatim otpuštaju u okoliš i mogu predstavljati zdravstvene rizike. Istodobno, Europa ima i neke od najrestriktivnijih zakona o kemikalijama i najambicioznijih politika na svijetu, kao što su Strategija EU o kemikalijama i Akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja.
Industrijske kemikalije regulirane su Uredbom REACH. Postoje i drugi zakonski propisi o određenim proizvodima, kao što su biocidi, pesticidi te kozmetički i farmaceutski proizvodi. Utvrđene su i granične vrijednosti za kemijske kontaminante i ostatke pesticida u hrani.
Općenito, cilj je Europskog zelenog plana i njegova Akcijskog plana za postizanje nulte stope onečišćenja postići okoliš bez toksina, u kojem onečišćenje zraka, vode i tla više ne šteti zdravlju i prirodi.
Opasne kemikalije i dalje izazivaju ozbiljnu i sve veću zabrinutost za naše zdravlje i okoliš, a ekosustavi i ljudi izloženi su koktelu kemikalija. No te se kemijske tvari proizvode s razlogom. Štite nas od vatre ili kiše, produljuju svježinu hrane i štite usjeve. Što ako bismo ih mogli zamijeniti sigurnijim i održivijim alternativama i istodobno postupno ukloniti one štetne?
For references, please go to https://www.eea.europa.eu/hr/signals/signali-2023/clanci/sigurne-i-odrzive-kemikalije or scan the QR code.
PDF generated on 2024-11-02 02:34
Engineered by: Internetski tim EEA
Software updated on 26 September 2023 08:13 from version 23.8.18
Software version: EEA Plone KGS 23.9.14
Radnje vezane za dokument
Podijelite s drugima