dalje
prethodno
stavke

Article

Što šteti prirodi u Europi?

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2022-04-19 Zadnja izmjena 2022-05-10
7 min read
Priroda u Europi trpi posljedice dugotrajnog iskorištavanja i onečišćenja. Priroda nas i dalje opskrbljuje hranom, odjećom, lijekovima, stambenim prostorom, energijom i drugim resursima, ali broj ekosustava te mnogih biljaka i životinja je u padu, ponekad i do ruba izumiranja. Koje ljudske aktivnosti najviše štete prirodi te kako možemo zaustaviti i preokrenuti aktualni trend gubitka biološke raznolikosti?

Ljudska vrsta promijenila je Zemlju kao nijedna druga vrsta. Imali smo velik utjecaj na gotovo sve druge vrste s kojima dijelimo planet i na njihova staništa. Europa, kao jedno od najgušće naseljenih područja na Zemlji, nije iznimka.

Poljoprivreda stvara najveći pritisak na prirodu

Prema podacima Eurostat-a, gotovo 40 % zemljišta u EU koristi se za uzgoj hrane. Dok je tradicionalna poljoprivreda omogućila suživot raznolikog spektra životinja i biljaka s usjevima, promjene u poljoprivrednim praksama od 1950., u smjeru intenziviranja i specijalizacije, pridonijele su visokom stupnju gubitka biološke raznolikosti. Prema izvješću EEA „Stanje prirode u EU”, povećana upotreba gnojiva, navodnjavanja i pesticida te intenzivna promjena zemljišta predstavljaju ključne pritiske na lokalne životinje i biljke, a posebice na ptice.

Onečišćenje pesticidima iz poljoprivrede glavni je uzrok zabrinjavajućeg pada broja ptica koje jedu kukce i ptica na poljoprivrednim staništima.

Jedan od najvažnijih pritisaka je prestanak tradicionalnog upravljanja travnjacima. To uvelike utječe na oprašivače kao što su pčele, bumbari i leptiri. Fragmentacija zemljišta i drenaža u poljoprivredne svrhe uništavaju staništa u kojima su se ptice, gmazovi i mali sisavci hranili, nalazili sklonište i razmnožavali.

Onečišćenje vode, zraka i tla

Onečišćenje često povezujemo s industrijom, prometom i proizvodnjom energije, koji su njegovi važni izvori, ali gotovo 50 % pritisaka na prirodu povezanih s onečišćenjem dolazi od poljoprivrednih emisija u zrak, vodu i tlo. Onečišćenje pesticidima u poljoprivredi glavni je uzrok zabrinjavajućeg pada broja ptica koje jedu kukce i ptica na poljoprivrednim staništima. Onečišćenje pesticidima utječe i na vodozemce, kao što su žabe, krastače i daždevnjaci, te kukce i male sisavce, uključujući šišmiše, hrčke i tekunice.

Slično tome, pesticidi i gnojiva negativno su utjecali na otprilike 80 % od 576 vrsta leptira koji žive u Europi. Poljoprivreda je također veliki uzrok onečišćenja površinskih i podzemnih voda, što utječe na mnoge ekosustave.

Onečišćenje uzrokovano poljoprivredom jedan je od glavnih problema koji se nastoji riješiti u EU Strategiji za bioraznolikost do 2030. i EU Strategiji „od polja do stola”, kojima se nastoji prepoloviti upotreba kemijskih pesticida i promicati manje intenzivne poljoprivredne prakse, uključujući smanjenje upotrebe gnojiva od najmanje 20 %.

Fragmentacija i oštećenje staništa

Urbanizacija je još jedan ozbiljan pritisak na prirodu, ali možda iznenađuje da uzrok većine štete više nije pretvorba prirodnih područja u ona urbana (prema izvješću EEA „Stanje prirode u EU”, riječ je o udjelu od 11 % pritiska u tom području), već do štete dolazi zbog sporta, turizma i aktivnosti u slobodno vrijeme (25 % urbanih pritisaka). Međutim, izgradnja i preinake unutar urbanih područja također utječu na mnoge vrste koje su navikle živjeti u urbanim staništima (što čini oko 10 % urbanih pritisaka).

Nadalje, ceste, željeznice, brane i druga infrastruktura dovode do fragmentacije staništa i uništavanja krajolika. Promet ometa divlje životinje i uzrokuje njihovu smrt. Tla, koja su važni izvori biološke raznolikosti, oštećuju se kada ih se pokrije zgradama, asfaltom ili betonom.

Velik dio europske obale modificiran je radi turizma, ostavljajući malo prostora za netaknuta morska i obalna staništa. Uništavanje područja gniježđenja ozbiljno pogađa ptice vodarice, kao što su patke, guske, čaplje i plijenori, te ugrožene grabljivice, kao što su crkavica i kostoberina.

Ekološki otisak Europe u svijetu

Ekološki otisak Europljana daleko premašuje ono što europski ekosustavi mogu pružiti. To negativno utječe na okoliš u Europi i izvan njega.

Europska proizvodnja i potrošnja, koja je viša od globalnog prosjeka, pridonosi degradaciji okoliša u drugim dijelovima svijeta. Primjerice, više od polovice ekološkog otiska Europljana u pogledu zemljišta i potrošnje vode događa se izvan Europe, uključujući one uzrokovane robom koja se uvozi u EU i koju Europljani troše.

Prema Međuvladinoj platformi za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES), otprilike 75 % kopnenog okoliša i 40 % morskog okoliša u ozbiljnoj je mjeri izmijenjeno na globalnoj razini.

Budući da je biološka raznolikost na svjetskoj razini u padu, a globalni ekološki otisak već premašuje biološki kapacitet, ekološki deficit Europe može dovesti do iscrpljivanja prirodnog kapitala, gubitka biološke raznolikosti i urušavanja ekosustava u drugim dijelovima svijeta.

Međutim, kako se navodi u izvješću EEA „ Europski okoliš – stanje i izgledi 2020”, EU može imati pozitivnu ulogu reakcijom na te globalne izazove putem svojih gospodarskih, diplomatskih i trgovinskih veza te svoje vodeće uloge u upravljanju okolišem. Nadalje, europske norme za proizvode i poslovne prakse mogu imati pozitivne učinke i izvan europskih granica.

Neodrživo šumarstvo, lov i prelov

Gotovo sve šume u Europi preoblikovane su ljudskim djelovanjem. Čak i nakon ponovnog pošumljavanja, priroda šuma kojima upravlja čovjek je drukčija. Primjerice, manjak stabala različitih vrsta i starosti može negativno utjecati na staništa.

Unatoč svim zaštitnim mjerama, u Europi još uvijek svjedočimo lokalnom krčenju i čistoj sječi šuma bez sadnje novih stabala.

Uklanjanje mrtvih i starih stabala te smanjenje šuma starog rasta utječe na mnoge vrste kukaca, ptica, vodozemaca, gmazova, šišmiša i malih sisavaca, kao što su širokouhi mračnjak, kavkaska vjeverica (Sciurus anomalus) i gorski puh.

Unatoč svim zaštitnim mjerama, u Europi još uvijek svjedočimo lokalnom krčenju i čistoj sječi šuma bez sadnje novih stabala.

Prema istraživanju koje obuhvaća 26 europskih zemalja, u Europi ljudi svake godine izlove najmanje 52 milijuna divljih ptica. Nadalje, nezakonito ubijanje prijeti mnogim vrstama, posebice pticama i sisavcima, dok divlje mačke i psi koji se slobodno kreću predstavljaju dodatnu prijetnju.

Prikupljanje utječe na ribe, ali i na morske sisavce, kao što su kratkokljuni obični dupin i obalni dupin, jer ponekad budu zahvaćeni usputnim ulovom.

Čak i kada pokušavamo uživati u prirodi, nenamjerno možemo naštetiti staništima i vrstama oko nas. Mnoge rekreacijske aktivnosti, kao što su sportovi na otvorenom, letjelice za rekreacijske aktivnosti, bespilotne letjelice, ljudsko gaženje po tlu i neregulirano promatranje divljih životinja, mogu biti vrlo štetne za prirodu.

Strane vrste preuzimaju primat

Ponekad namjerno, a ponekad slučajno, Europljani su na kontinent donijeli nove biljke i životinjske vrste. Te nove vrste ponekad preuzimaju staništa i narušavaju ekosustave, pa se zato nazivaju invazivnim stranim vrstama.

Neke od invazivnih stranih vrsta koje izazivaju najveću štetu su američka kuna zlatica, nutrija i rakun, koji su postali grabežljivci europskih ptica, te Reevesov muntjak, koji pretražuje staništa u podzemlju. Rebraši, koji su prvi put uneseni u Crno more putem balastne vode s brodova, uništili su određene populacije riba.

Također postoje strane vrste biljaka koje preuzimaju primat nad lokalnim vrstama. Neki od primjera su amorfa, japanski dvornik i indijski nedirak.

Klimatske promjene – glavna nova prijetnja prirodi

Klimatske promjene već utječu na život u Europi, uz povišene temperature, suše, promjene rasporeda kiše, šumske požare i manje snijega. Smatraju se novom prijetnjom europskim vrstama, a utjecat će na sve više životinja i biljaka.

Svjedočimo lokalnim i regionalnim izumiranjima vrsta te selidbi vrsta prema sjeveru i većim visinama. Suše i promjene rasporeda kiše najviše pogađaju vodozemce, ptice i šišmiše.

U izvješću EEA „Europski okoliš – stanje i izgledi 2020.” upozorava se da se zagrijavanje, acidifikacija i deoksigenacija oceana i dalje povećavaju, ugrožavajući tako morska staništa.

Kako bismo ublažili klimatske promjene, moramo proizvoditi energiju na održiv način. Europa predvodi napore prema dekarbonizaciji i nastoji postići ugljičnu neutralnost do 2050. To je veoma važan cilj, ali u nekim slučajevima i razvoj obnovljive energije može naštetiti staništima i vrstama. Primjerice, vjetroturbine mogu ugroziti šišmiše i ptice, koji se mogu sudarati s lopaticama, a brane mogu blokirati prolaz sedimenata i migratornih riba.

Stoga je ključno da se sve mjere za dekarbonizaciju poduzimaju u skladu s politikama biološke raznolikosti kako bi se smanjili utjecaji na životinje i staništa. Mnogo je dobrih rješenja koja pogoduju klimi i prirodi, kao što je unaprjeđenje stanja tla.

Prethodno opisani čimbenici najozbiljniji su pritisci na prirodu u Europi, ali nisu jedini. Buka i svjetlosno onečišćenje uzrokovani ljudskom aktivnošću također štete mnogim vrstama. Potrebno je riješiti mnogo problema, ali jasno je da ljudi moraju ponovno naučiti kako prirodi prepustiti prostor da napreduje. Ako to odmah ne učinimo, mogli bismo svjedočiti posljedicama koje nećemo moći poništiti.

Izvor: Stanje prirode u EU, izvješće EEA br. 10/2020.

Permalinks

Geographic coverage

Temporal coverage

Topics

Tags

Filed under:
Filed under: signals, signals2021
Radnje vezane za dokument