dalje
prethodno
stavke

Article

Osiguravanje čistih voda za ljude i prirodu

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2021-02-10 Zadnja izmjena 2021-03-03
Photo: © Jacob Kaptein, REDISCOVER Nature/EEA
Voda pokriva više od 70 % površine Zemlje i ključna je za sav život na našem planetu. Od ukupne količine vode na Zemlji, 96,5 % otpada na slanu vodu u oceanima, dok je preostalih 3,5 % zaliha slatkovodno: jezera, rijeke, podzemne vode i led. Dobro upravljanje tim ograničenim i dragocjenim resursom neophodno je za dobrobit ljudi i prirode.

Tijekom povijesti ljudi su se naseljavali u blizini rijeka, jezera i obala. Rijeke i potoci donosili su čistu vodu i odnosili otpad. Kako su ljudska naselja rasla, povećavale su se potrebe za čistom vodom ali i količine ispuštanja onečišćene vode. Od 18. stoljeća nadalje europska vodna tijela preuzimaju i onečišćujuće tvari iz industrije.

Uz kanalizacijske sustave, postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i regulaciju onečišćujućih tvari iz industrije i poljoprivrede, Europa je napredovala u pogledu smanjenja ispuštanja u vodna tijela. Ipak, onečišćenje voda i dalje predstavlja problem budući da se voda prekomjerno iskorištava, a fizičke i klimatske promjene nastavljaju negativno utjecati na kvalitetu i dostupnost vode.

Neujednačena situacija — stanje europskih vodnih tijela

Oko 88 % slatke vode koja se koristi u Europi dolazi iz rijeka i podzemnih voda. Ostatak dolazi iz spremnika (oko 10 %) i jezera (manje od 2 %). Baš kao i svaki drugi vitalni resurs ili živi organizam, voda može doći u opasnost. To se može dogoditi kada potražnja za vodom premašuje raspoložive količine ili kada se onečišćenjem smanji njezina kvaliteta.

Pročišćavanje otpadnih voda i smanjenja gubitaka dušika i fosfora u poljoprivredi doveli su do znatnih napredaka u kvaliteti vode. Međutim, prema najnovijim podatcima EEA, samo 44 % površinskih voda u Europi ima dobar ili visok ekološki status, djelomično zbog onečišćenja. Situacija u pogledu europskih podzemnih voda nešto je bolja. Oko 75 % europskih područja s podzemnim vodama „dobrog je kemijskog statusa”.

Morski okoliš u opasnosti

Trenutačno stanje europskih mora, od Baltičkog do Sredozemnog, uglavnom je loše, prema procjeni EEA Poruke iz mora: II. izdanje. Unatoč nekim pozitivnim pomacima postignutima putem regionalne suradnje, niz pritisaka koje izazivaju čovjekove povijesne i aktualne aktivnosti mogao bi nanijeti nepovratnu štetu morskim ekosustavima.

Nadalje, izvješće EEA  o štetnim tvarima u europskim morima pokazalo je da su sva četiri regionalna mora u Europi u velikoj mjeri zagađena: od 96 % procijenjenog područja u Baltičkom moru i 91 % u Crnom moru do 87 % u Sredozemnom moru i 75 % u sjeveroistočnom dijelu Atlantskog oceana. Problem zagađenja uglavnom je prouzročen sintetskim kemikalijama i teškim metalima koji potječu od ljudskih aktivnosti na kopnu i moru.

Slično tome, EEA-ino izvješće o obogaćivanju i eutrofikaciji europskih mora hranjivim tvarima pokazalo je da je eutrofikacija kao posljedica gubitaka hranjivih tvari, uglavnom iz poljoprivrede, još jedan velik problem, naročito u Baltičkom i Crnom moru.

Obalne i pomorske aktivnosti, kao što su ribolov, brodarstvo, turizam, akvakultura te vađenje nafte i plina, morski okoliš izlažu višestrukim pritiscima, uključujući onečišćenje. Morsko smeće prisutno je u svim morskim ekosustavima, pri čemu se plastika, metal, karton i drugi otpad nakupljaju na obalama, morskom dnu i površinskim vodama. Brodovi i aktivnosti na moru uzrokuju onečišćenje podvodnom bukom, koje može negativno utjecati na morske organizme.

Rješavanje problema onečišćenja vode — otpadne vode i raspršeno onečišćenje

Mnogo je učinjeno u cijeloj Europi kako bi se omogućilo prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema podatcima Europske agencije za okoliš, do 2017. većina europskih zemalja od najvećeg dijela svojeg stanovništva počela je prikupljati i pročišćavati otpadne vode na tercijarnoj razini. Ipak, u mnogim europskim zemljama manje od 80 % stanovništva bilo je spojeno na sustave za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Istodobno, postojeća infrastruktura zahtijeva održavanje, a novi pritisci zahtijevaju znatna ulaganja, uključujući prilagodbu na klimatske promjene, osiguravanje unaprijeđenih postrojenja za otpadne vode i rješavanje novih problema, kao što su lijekovi ili takozvane pokretne kemikalije u otpadnim vodama.

Osim onečišćenja iz točkastih industrijskih izvora i postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, vodna tijela pogođena su i difuznim onečišćenjem, primjerice iz prometa, poljoprivrede, šumarstva i ruralnih naselja. Onečišćujuće tvari koje se prvobitno ispuste u zrak i tlo često završe u vodnim tijelima.

Intenzivna poljoprivreda

Intenzivna poljoprivreda oslanja se na gnojiva radi povećanja prinosa. Ta gnojiva često djeluju unošenjem dušika, fosfora i drugih kemikalija u tlo. Dušik je kemijski element kojeg u prirodi ima u velikim količinama te je bitan za rast biljaka.

Međutim, biljke ne preuzimaju sav dušik koji je namijenjen za usjeve. Količina unesenog gnojiva može biti veća nego što biljka može apsorbirati ili gnojivo možda nije primijenjeno tijekom razdoblja rasta biljke. Taj višak dušika odlazi u vodna tijela i tamo potiče rast određenih vodenih biljaka i algi, a proces se naziva eutrofikacija. Tim dodatnim rastom se iscrpljuje kisik u vodi, što je čini nepogodnom kao stanište drugih životinjskih i biljnih vrsta.

Pesticidi koji se upotrebljavaju u poljoprivredi namijenjeni su zaštiti nasada od invazivnih štetnih organizama, čime se osigurava rast nasada. Međutim, ti učinci mogu premašiti predviđeni cilj, što šteti drugim vrstama i uzrokuje smanjenje biološke raznolikosti. Te kemikalije često završe u vodnim tijelima.

COVID-19 i onečišćenje voda

Smanjena gospodarska aktivnost tijekom zatvaranja gospodarstva vjerojatno će dovesti do nižih industrijskih ispuštanja u vodu, dok je izgledno da će se ispuštanja iz škola i radnih mjesta preusmjeriti na kućanstva. Voda u određenim područjima u Europi možda neće biti toliko izložena pritiscima, ovisno o učincima na poljoprivredu i proizvodnju energije. Također, smanjena turistička aktivnost najvjerojatnije će dovesti do nižih ispuštanja u vodu duž europskih obala i u drugim turističkim odredištima.

Saznajte više: www.eea.europa.eu/post-corona-planet/explore.

Plastika u vodi – veličina je bitna

Plastika je postala sastavni dio gotovo svakog aspekta naših života, a problem ulaska plastike u naše vodne tokove, jezera i mora dramatičan je i dobro dokumentiran.

Čišćenje vidljivog plastičnog smeća iz rijeka, sa plaža, pa čak i iz mora, još je moguće, no prolaskom vremena i izlaganjem sunčevoj svjetlosti plastični otpad raspada se na još manje dijelove, odnosno mikroplastiku i nanoplastiku. Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda mogu filtrirati većinu tih sitnih čestica, no preostali mulj često se širi po tlu, pa kiša ponekad ispire plastične čestice u vodna tijela. Te najmanje čestice jedva su vidljive oku i njihov učinak na prirodu i naše zdravlje još uvijek skromno razumijemo.

Također, mnoge su vrste plastike jaki adsorberi te privlače druge štetne tvari. Kao što je istaknuto u izvješću Europske agencije za okoliš o stanju europskih mora, koncentracije štetnih tvari u komadićima mikroplastike mogu biti tisuću puta veće od koncentracija u okolnoj morskoj vodi. To izlaže morske organizme štetnim kemikalijama koje, pak, mogu završiti na našim tanjurima.

Prema nultoj stopi onečišćenja voda

Europa je posljednjih desetljeća uložila znatne napore u poboljšanje kvalitete vode, pročišćavanje otpadnih voda i zaštitu svojih morskih i slatkovodnih staništa i vrsta. Danas se politike EU bave nizom raznovrsnih pitanja koja se tiču vode, kao što su voda namijenjena za ljudsku potrošnju, komunalne otpadne vode, kvaliteta vode za kupanje, plastični proizvodi za jednokratnu uporabu, industrijske emisije i opasne kemikalije. Sveobuhvatnim programima i zakonodavnim aktima, kao što su Okvirna direktiva o vodama i Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, jačaju se ovi specifični dijelovi EU zakonodavstva.

Međutim, napori usmjereni ka postizanju nulte stope onečišćenja zahtijevat će veliku usredotočenost na vodu kao dio Akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja u sklopu Europskog zelenog plana, uključujući i usmjerenost na obnavljanje prirodnih funkcija podzemnih, površinskih, morskih i priobalnih voda, rješavanje onečišćenja uslijed otjecanja gradskih voda i rješavanje novih problema, kao što su mikroplastika i kemikalije.

Kao jedna od ključnih sastavnica Europskog zelenog plana, Strategija „od polja do stola” usmjerena je na znatno smanjenje poljoprivredne uporabe i rizika od kemijskih pesticida, uporabe antibiotika i gubitka gnojiva u okolišu, primjerice putem integrirane zaštite bilja i akcijskog plana za integrirano upravljanje hranjivim tvarima. Slični ciljevi podupiru se i Strategijom EU za bioraznolikost do 2030.

Kako bi se riješio problem plastike, na razini EU je već predložena Strategija za plastiku čiji je cilj „promijeniti način na koji se proizvodi dizajniraju, proizvode, upotrebljavaju i recikliraju unutar EU.”

Istodobno, stavovi se potrošača mijenjaju, a inovacije znače da se neki predmeti koje se prethodno proizvodilo od plastike sada mogu proizvoditi od celuloze iz recikliranog papira, tekstila, biljaka ili algi.

Saznajte više

Permalinks

Geographic coverage

Temporal coverage

Tags

Filed under:
Filed under: signals, signals2020
Radnje vezane za dokument