dalje
prethodno
stavke

Article

Europska poljoprivreda: kako hranu učiniti pristupačnom, zdravom i "zelenom"

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2014-01-17 Zadnja izmjena 2021-05-11
Photo: © G. Karadeniz / EEA
Kako bi proizvela dovoljne količine hrane, Europa se oslanja na intenzivnu poljoprivredu koja ima utjecaj na naš okoliš i naše zdravlje. Može li Europa pronaći način proizvodnje hrane koji je prihvatljiviji za okoliš? Postavili smo to pitanje Ybelu Hoogeveenu koji predvodi grupu unutar Europske agencije za okoliš zaduženu za pitanje utjecaja potrošnje resursa na okoliš i dobrobit ljudi.

U nedavno objavljenom izvješću Europske agencije za okoliš hrana je prepoznata kao jedan od glavnih sustava koji imaju utjecaj na okoliš. Što je to prehrambeni sustav? Kako utječe na nas?

Izraz "prehrambeni sustav" odnosi se na sve postupke i infrastrukture koje smo uspostavili za proizvodnju i potrošnju hrane. Uključuje poljoprivredu, trgovinu, prodaju, prijevoz i potrošnju. Hrana je osnovna ljudska potreba. Osim što mora biti dostupna, naša hrana mora biti visoke kakvoće i pristupačna, drugim riječima, ne smije biti zagađena i mora imati pristupačnu cijenu.

Postoji snažna poveznica između našeg zdravlja i dobrobiti, te hrane. Pothranjenost i prekomjerna težina zdravstveni su problemi izravno povezani s hranom. Poljoprivreda također doprinosi klimatskim promjenama i zagađenju zraka i voda, koji mogu neizravno utjecati na zdravlje i dobrobit ljudi.

Ako pobliže pogledamo, vidimo da poljoprivreda ima vrlo značajnu društveno-gospodarsku ulogu. U mnogim ruralnim zajednicama poljoprivreda je glavni oslonac lokalnog gospodarstva, predstavlja način života i međudjelovanje s prirodom koje nam pruža kulturne i rekreacijske vrijednosti. Način na koji proizvodimo hranu utječe na privlačnost krajolika u kojem živimo.

Postoje li neke osobine ili trendovi u Europi vezani za proizvodnju i potrošnju hrane?

Općenito, Europa ima moderne sustave poljoprivredne proizvodnje i tlo pogodno za poljoprivredu. Proizvodna učinkovitost po hektaru značajno je porasla, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća. Europa proizvodi širok raspon proizvoda zahvaljujući raznolikosti svojih poljoprivrednih površina i klimatskih uvjeta. Međutim, oslanja se i na uvoz. Većinom se uvozi stočna hrana, svježe voće i povrće, dok se najviše izvoze prerađeni prehrambeni proizvodi. 

Promatrajući potrošnju hrane, primjećujemo određene promjene u prehrambenim navikama unatrag nekoliko godina. Na primjer, značajno je povećana potrošnja crvenog mesa u posljednjih pet desetljeća.  Međutim, bilježimo smanjenje potrošnje govedine po osobi od 10 % u usporedbi s podacima iz 1995. S druge strane, Europljani jedu sve više peradi, ribe i ostalih morskih plodova, voća i povrća. 

S kojim će se izazovima suočiti europski prehrambeni sustavi u narednim desetljećima?

Postoje dva glavna uzroka zabrinutosti u Europi. Prvi je društveno-gospodarski.  Urbanizacija i s njom povezane promjene u načinu života pokazuju da poljoprivreda postaje manje privlačna kao gospodarska djelatnost. Smanjuje se broj poljoprivrednika u Europi, a njihove prosječna starost raste. Održavanje poljoprivredne djelatnosti postaje sve zahtjevnije, posebice u područjima s niskom razinom proizvodne učinkovitosti. Dio poljoprivrednih površina se napušta, što u područjima u kojima poljoprivredna djelatnost pomaže u očuvanju prirode može imati posljedice koje ne utječu samo na lokalno gospodarstvo.

Drugi uzrok zabrinutosti je intenzivnija proizvodnja. Govorimo o većem urodu po hektaru poljoprivredne površine koji se ostvaruje poboljšanjem svojstava, mehanizacijom, odvodnjavanjem, navodnjavanjem i primjenom gnojiva i pesticida. Time se povećava profitabilnost i smanjuje površina zemlje koja je potrebna za poljoprivredne djelatnosti. S druge strane, smanjuje se biološka raznolikost poljoprivrednih površina i povećava zagađenost tla, rijeka i jezera.

Klimatske promjene također će utjecati na proizvodnu učinkovitost poljoprivrede diljem Europe. Mnoga područja morat će se prilagoditi promjenama u vrijeme sezone rasta poljoprivrednih kultura i sezone oborina.

Može li se Europa prebaciti iz intenzivne u ekstenzivnu poljoprivredu?

Prebacivanje na sustave niske proizvodne učinkovitosti bilo bi nerealno i kontraproduktivno. Ne možemo si priuštiti poljoprivredu koja je neučinkovita, kako za gospodarstvo tako i za okoliš.  U isto vrijeme moramo smanjiti zagađenje koje nastaje poljoprivrednom djelatnošću. To predstavlja glavnu nedoumicu.  Organska poljoprivreda (bez uporabe gnojiva i pesticida) također može biti intenzivna, ali procjenjuje se da daje 20 % manje uroda od intenzivne poljoprivrede. Morali bismo namijeniti više zemlje za poljoprivredu kako bismo nastavili proizvoditi istu količinu hrane.

Takvo prebacivanje imalo bi globalni utjecaj. Europska unija jedan je od najvećih proizvođača i izvoznika hrane pa bi svako značajno smanjivanje proizvedene količine prehrambenih proizvoda utjecalo na globalnu proizvodnju i, stoga, na cijenu hrane. Povećanje cijene hrane osjeti se u svim segmentima društva, posebice kod obitelji s niskim prihodima. To bi bilo u suprotnosti s ciljem stvaranja hrane koja je dostupna i cjenovno pristupačna.

Kako bi izgledao idealan scenarij?

Poljoprivreda će uvijek biti jedna od glavnih ljudskih djelatnosti koja utječe na okoliš. Međutim, njezin utjecaj može se smanjiti na nekoliko načina. Prijelaz na inovativne sustave s niskim ulaganjima (na primjer, uporabom postupaka organske i precizne poljoprivrede) pokazao se kao najbolji korak u tom smjeru.

Poboljšanje proizvodne strane vjerojatno ne bi bilo dovoljno zbog rastuće globalne potrebe za hranom, vlaknima i energijom. Potrebni su nam dodatni napreci u učinkovitosti u drugim dijelovima prehrambenog sustava, kao što su prijevoz, prodaja i potrošnja.

Velike površine zemlje koriste se za proizvodnju stočne hrane kojom se hrani stoka namijenjena proizvodnji mesa. Promjena prehrambenih navika u smjeru smanjenja potrošnje mesa i povećanja potrošnje povrća sigurno bi olakšala pritisak na globalno iskorištavanje poljoprivrednih površina. Ili uzmite primjer bačene hrane. U Europi se baca između 30 % i 40 % ukupno proizvedene hrane.  Bacanje hrane započinje na polju, nastavlja se u prijevozu i prodaji i završava u našim domovima. Na svakom koraku uzalud trošimo zemlju, vodu i energiju za proizvodnju hrane koju na kraju ne iskoristimo.

Zajednička poljoprivredna politika Europske unije ovdje ima ključnu ulogu. Nedavno provedene reforme u velikoj su mjeri slomile povezanost izravnih plaćanja poljoprivrednicima i njihove proizvodnje. Sada je nužna usklađenost sa zakonodavnim mjerama za očuvanje okoliša kako bi se moglo ostvariti pravo na financijske potpore, a neke mjere ekologizacije su obvezne.  Iako su te reforme pomogle kod sprječavanja prekomjerne proizvodnje i mogu olakšati pritisak na okoliš, može se učiniti mnogo više, na primjer smanjiti ovisnost o mineralnim gnojivima i pesticidima.

Poljoprivredne djelatnosti također se natječu za slobodne površine s naseljenim, urbanim područjima i područjima za eksploataciju energije (biološka goriva). Bolje prostorno planiranje – gdje primijeniti intenzivnu poljoprivredu, gdje održavati ekstenzivnu poljoprivredu niskih ulaganja – također pomaže u učinkovitijem korištenju zemlje i smanjenju ljudskog izlaganja pritiscima okoliša.

Ukupno gledano, idealni scenarij predviđa učinkovitije iskorištavanje resursa koji su nam dostupni, posebice zemlje i voda. Naše nedavno Izvješće daje širi prikaz iskorištavanja resursa i povezuje prehrambeni sustav s ostalim glavnim sustavima: energetikom, kućanstvima i sirovinama.

Ybele Hoogeveen

Razgovor je objavljen u izdanju br. 2013/2 EEA newsletter, prosinac 2013.

Permalinks

Geographic coverage

Radnje vezane za dokument