Učinkovitost resursa i otpad

Promijenite jezik
Page Zadnja izmjena 2017-02-16 14:07
Globalni okolišni problemi s kojima se danas susrećemo uglavnom su posljedica prekomjernog ljudskog iskorištavanja prirodnih resursa, uključujući (fosilna) goriva, minerale, vodu, i bioraznolikost. Postaje sve jasnije da prevladavajući europski model gospodarskog razvoja — temeljen na visokom stupnju upotrebe resursa, stvaranju otpada i zagađivanju — nije dugoročno održiv. Danas se Europska unija (EU) uvelike oslanja na uvoz, a da bismo zadovoljili svoje potrebe za resursima, treba nam dvostruko veći teritorij od ukupne zemljišne površine EU-a. Mnogi resursi upotrebljavaju se samo u kratkom vremenskom razdoblju ili su izgubljeni za gospodarstvo nakon odlaganja ili uslijed pada iskoristivosti nakon recikliranja (smanjenje kvalitete tijekom prerade). Ovo ne utječe samo na okoliš, već i na našu gospodarsku konkurentnost. Rješenje je očito, ali nije jednostavno: ostvarivanje gospodarskog rasta s manje prirodnih resursa ili, drugim riječima, bolji rezultati uz manju potrošnju . Poboljšanje učinkovitosti resursa stoga je središnji element dugoročne politike zaštite okoliša, kao što je opisano u strateškim dokumentima, poput Sedmog programa djelovanja za okoliš (7. EAP), Plana EU-a za resursno učinkovitu Europu i Akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo.

Uvod

Europsko gospodarstvo ovisi o neprekidnom dotoku prirodnih resursa i materijala, uključujući vodu, usjeve, drvo, metale, minerale i energente, a velik se dio ovih materijala uvozi. Posljedica takove situacije mogla bi biti povećana ranjivost Europe budući da se globalna utrka za prirodnim resursima pojačava.

Mnogi prirodni resursi neravnomjerno su raspoređeni po svijetu; dostupnost im je promjenjiva pa i cijene variraju, pa sve zajedno povećava izglede za sukob. Nesigurne i nestabilne cijene mogu također destabilizirati sektore koji ovise o tim resursima, što uzrokuje otpuštanje radnika, odgađanje ulaganja ili čak prestanak proizvodnje roba i pružanja usluga.

Istovremeno, brzi porast crpljenja i iskorištavanja prirodnih resursa ima širok raspon negativnih utjecaja na okoliš u Europi i drugdje. Zagađenje zraka, vode i tla, zakiseljavanje ekosustava, gubitak bioraznolikosti, klimatske promjene i proizvodnja otpada predstavljaju opasnost za neposrednu, srednjoročnu i dugoročnu gospodarsku i socijalnu dobrobit.

Povećanje učinkovitosti resursa bitno je za održivost socijalno-gospodarskog napretka u svijetu ograničenih resursa i kapaciteta ekosustava, ali to nije dovoljno. Uostalom, povećanje učinkovitosti samo je pokazatelj da proizvodnja raste po većem stupnju od upotrebe resursa i emisije. Ono ne jamči apsolutno smanjenje opterećenja okoliša u Europi i svijetu na dugoročno održive razine.

U procjeni održivosti europskih sustava proizvodnje i potrošnje stoga je nužno pomaknuti se od obrasca u kojem promatramo tzv. „relativno razdvajanje“ stupnja proizvodnje i upotrebe resursa i s time povezanih opterećenja. Točnije, potrebno je procijeniti postoje li dokazi za „apsolutno razdvajanje”, naime, povećanje proizvodnje uz istovremeno smanjenje upotrebe resursa.

Kao dodatak procjeni povezanosti upotrebe resursa i gospodarske proizvodnje važno je procijeniti i da li, kao posljedica smanjene upotrebe resursa, dolazi do smanjenja negativnih učinaka na okoliš („razdvajanje učinaka”).

 

Politika EU-a u ovom području 

Sedmi EAP utvrđuje povećanje učinkovitosti resursa kao jedan od tri ključna cilja za ostvarivanje vizije za 2050. koja glasi: „živjeti dobro unutar granica našeg planeta”, a to su:

  • zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije;
  • pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2;
  • zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem.

Ti su ciljevi zaista usko povezani i predmet su različitih, ali srodnih okvira politika, poput Plana za resursno učinkovitu Europu i Plana za prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika.

Dodatno, postoji još jedna skupina europskih politika koje nastoje ostvariti pomak od linearnog obrasca rasta „uzmi, izradi, potroši, odbaci” prema kružnom modelu koji se oslanja na održavanje korisnosti proizvoda, komponenti i materijala i zadržavanje gospodarske vrijednosti. Kao što se navodi u Akcijskom planu EU-a za kružno gospodarstvo, to će zahtijevati promjene u svim dijelovima lanca opskrbe, uključujući dizajn proizvoda, poslovne modele, odluke o načinu potrošnje te sprječavanje nastanka otpada i upravljanje otpadom. Europsko zakonodavstvo o otpadu jedno je od glavnih pokretača politike.

 

Aktivnosti EEA-e

EEA analizira tokove materijala i statističke podatke o otpadu te izrađuje indikatore i procjene u vezi s tim. Napredak politike analizira se u tri paralelne serije izvještavanja o gospodarenju otpadom, sprječavanju nastanka otpada i učinkovitosti resursa. Sveobuhvatna perspektiva pruža se u godišnjim izvješćima o kružnom gospodarstvu i doprinosima integriranim procjenama, poput EEA-ove procjene Europski okoliš – stanje i izgledi do 2020. (SOER2020).

Redovito se izrađuju specijalizirane analize odabranih aspekata politike učinkovitosti resursa, poput koncepata monitoringa, ciljeva zaštite okoliša, tržišno utemeljenih instrumenata i drugih načina intervencije.

Interakcija dionika i izgradnja kapaciteta povezanih s ovim procjenama važni su elementi rada, a redovito se održavaju i sastanci EIONET-a i radionice o otpadu i učinkovitom korištenju resursa na kojima sudjeluju predstavnici nacionalnih referentnih centara.


Aktivnosti u pripremi

Trenutačni rad primarno je usmjeren na unaprjeđenje baze dokaza o učinkovitosti resursa, kružnom gospodarstvu i otpadu. Predviđeni su doprinosi procjeni SOER2020, s naglaskom na tematske informacije (otpad i upotrebu resursa) kao i na sustavnu analizu prelaska na kružno gospodarstvo.

Geographic coverage

Filed under: ,
Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100