Globalno i lokalno: sigurna i dostupna energija

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2017-09-25 Zadnja izmjena 2017-09-28
9 min read
Energija je roba kojom se trguje na globalnim tržištima. Nedovoljan pristup dostupnim izvorima energije, prekidi energetskih tokova, visoka ovisnost o uvozu i nekontrolirane promjene cijena smatraju se mogućim nedostatcima koji utječu na gospodarstvo i, u skladu s tim, na gospodarsku i društvenu dobrobit pogođenih zajednica. Mogu li se poticanjem kapaciteta za obnovljivu energiju u cijeloj Europi i svijetu izmijeniti pravila globalne energetske politike? Koji je doprinos energetske unije EU-a?

©Yusuf Onur Cepheli, My City /EEA

Pouzdana i dostupna opskrba energijom ključna je za osiguravanje kakvoće našeg života. Za mnoge proizvode i mnoge usluge koje upotrebljavamo svaki dan treba energija – kuhani obrok, ugodna temperatura prostorije u domu, vrući tuš, televizijski i radijski programi, dostava paketa kupljenih na internetu, letovi zrakoplovom, vožnja autobusom, telefonski poziv, medicinske intervencije itd. Prekid u opskrbi energijom može prouzročiti zastoj mnogih aktivnosti.

Europska unija (EU) trenutačno uvozi nešto više od polovice svoje kopnene energetske potrošnje, dok se manji dio energije proizvedene u EU-u izvozi. Unatoč smanjenom udjelu fosilnih goriva u ukupnoj mješavini energije i ukupnom padu njihove upotrebe, ona su i dalje glavni izvor energije bez premca te ispunjavaju približno tri četvrtine potrošnje energije u EU-u 2015. Osim toga, povećala se ovisnost EU-a o uvozu fosilnih goriva. Godine 2005. uvezene su 2 tone fosilnih goriva za svaku tonu proizvedenu u EU-u, a 2015. EU je uvezao 3 tone fosilnih goriva za svaku proizvedenu tonu.

Rusija i Norveška dva su najveća izvoznika sirove nafte i prirodnog plina u EU. Godine 2015. iz Rusije je potjecalo 29 % ukupnog uvoza sirove nafte i 37 % uvoza prirodnog plina, dok je iz Norveške potjecalo 12 % sirove nafte i 32 % prirodnog plina. U razdoblju između 2004. i 2015. Rusija je postala i glavni izvoznik krutih goriva, kao što su ugljen i lignit te je 29 % ukupnog uvoza 2015. došlo iz Rusije, nakon čega slijede Kolumbija i Sjedinjene Američke Države.

Stopa ovisnosti o uvozu energije znatno se razlikuje od jedne države članice EU-a do druge. Danska i Estonija ispunjavaju svoje energetske potrebe gotovo u cijelosti iz nacionalne proizvodnje, dok Malta, Luksemburg i Cipar uvoze gotovo svu svoju energiju. Ovisnost o uvozu za državu članicu ili za EU kao cjelinu mogla bi predstavljati gospodarski i geopolitički rizik. Ako prestanu međunarodni tokovi energije, učinke bi mogle osjetiti ne samo zemlje uvoznice i izvoznice.

Ako prestane tok

Poput mnogih drugih izvora, nafta i prirodni plin predmeti su razmjene koji se prodaju na međunarodnim tržištima. Cijene se mijenjaju svaki dan kao odgovor na znakove na tržištu, političke izjave ili čak obične tržišne špekulacije. U posljednjih sedam desetljeća cijene sirove nafte mijenjale su se od manje od 20 USD do više od 150 USD po barelu ([1]). Među nekioma od tih nestalnosti su i velike promjene cijena potaknute političkom nestabilnosti u regijama u kojima se proizvodi nafta, manjkom opskrbe na globalnim tržištima zbog ograničenog proizvodnog kapaciteta ili prekidom trgovine energijom.

Ukrajina nije samo uvoznik, već je i velika tranzitna zemlja za energiju jer prevozi plin proizveden u Rusiji i republikama srednje Azije u istočnu i jugoistočnu Europu. Nakon sukoba zbog cijena Rusija je 1. siječnja 2009. zaustavila dotok prirodnog plina Ukrajini. Nakon nekoliko dana Bugarska, Grčka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Turska zabilježile su smanjenje pritiska u plinovodima. Ključna industrijska postrojenja u Bugarskoj zaustavila su proizvodnju, a u Slovačkoj je proglašeno izvanredno stanje. Nije bilo moguće zagrijati domove tijekom osobito hladne zime 2009.

Nadziranjem količina energije dostupnih na globalnim tržištima veliki proizvođači mogu utjecati i na cijene. Primjerice, nakon Jomkipurskog rata na Bliskom istoku 1973.–1974. cijene sirove nafte narasle su s 20 USD na više od 50 USD ([2]) u samo nekoliko tjedana. „Prvu naftnu krizu” pokrenula je, među ostalim, odluka nekoliko zemalja-izvoznica nafte da povećaju cijenu izvoza nafte za 70 % i da blokiraju izvoz u određene zemlje. Učinci na globalno gospodarstvo bili su odmah vidljivi.

S obzirom na veličinu mogućih društveno-gospodarskih učinaka vlade često visoku ovisnost o uvozu ključnih resursa (npr. nafta, plin i struja u nekim slučajevima) i ovisnost o ograničenom broju dobavljača smatraju nedostatkom. Stoga su mnoge zemlje uvele mjere za rješavanje prekida povećanjem svojih kapaciteta za skladištenje energije ili diversifikacijom svojih izvora. Neke zemlje dodatno su uložile u proizvodnju održive energije na svojim državnim područjima. Ostale su povezale svoje zemlje s prekograničnim energetskim mrežama i električnim mrežama. Slično tome, obrasci potrošnje energije i ponašanje potrošača izmijenili su se u nekim zemljama. Neke zajednice morale su se vratiti na metodu spaljivanja drva za grijanje domova, što je pak imalo utjecaj na kakvoću lokalnog zraka. U nekim drugim zemljama, kao što je Danska, nestašica benzina 1970-ih potaknula je javnost na češću vožnju bicikla, a tijela vlasti na gradnju široke mreže biciklističkih staza radi potpore tom trendu.

Očekuje se rast globalne potražnje za energijom

Ovisnost o uvozu nije jedini rizik povezan s opskrbom energije. Energetsko siromaštvo, koje se definira kao nepostojanje pristupa dovoljnim količinama energije po dostupnim cijenama, drugi je takav rizik. Vjerojatni razlog tomu je nepovezanost s glavnim energetskim mrežama. Velika proizvodna postrojenja, koja lokalnim zajednicama daju mogućnost zaposlenja, često ovise o neprekinutoj opskrbi energijom i prometnim mrežama.

Očekuje se da će globalna potrošnja energije rasti u sljedećim desetljećima. U svojem izvješću „Izgledi za energiju na svijetu 2016.” Međunarodna agencija za energiju (IEA) smatra da će se globalna potražnja za energijom povećati za 30 % do 2040. te predviđa porast potrošnje svih modernih goriva. Najbrže povećanje očekuje se u području obnovljive energije. Očekuje se da će i potrošnja nafte rasti, ali nešto sporije nego potrošnja prirodnog plina, dok se očekuje da će potrošnja ugljena prestati, unatoč njezinu povećanju u posljednjih nekoliko godina. IEA ističe i da 2040. stotine milijuna ljudi u cijelom svijetu još uvijek neće imati struju u domovima ili će morati ovisiti o biomasi za kuhanje hrane. U scenariju IEA-e za rast odražava se i zemljopisni pomak u pogledu potražnje za energijom prema industrijaliziranim i urbaniziranim zemljama u Aziji, Africi i Južnoj Americi.

Potraga za alternativama

Porast potražnje za energijom potiče zemlje i energetska poduzeća da istražuju alternativne izvore. To može uključivati istraživanje rezervi nafte i plina na područjima i u regijama koji su donedavno bile netaknute ili neistražene, kao što su Arktik ili nakupine katranskog pijeska u Kanadi. Može uključivati i nove tehnologije (npr. one koje se upotrebljavaju u eksploataciji nafte i plina iz škriljevca) za izvlačenje poznatih rezervi koje prethodno nisu bile dostupne ili unosne. Smanjenje proizvodnje nafte na Bliskom istoku možda se može neutralizirati povećanjem proizvodnje nafte iz škriljevca u Sjedinjenim Državama. Eksploatacija i izvlačenje mogu uzrokovati onečišćenje, curenja nafte i ostale štete za okoliš, ne samo na mjestu izvlačenja, nego i na trasama prijevoza.

Slično tome, predviđeni rast potražnje za energijom može potaknuti ulaganja u čistu i obnovljivu energiju. Kina, jedno od najbrže rastućih gospodarstava na svijetu, ispunila je svoje sve veće potrebe za energijom uglavnom ulaganjem u velike brane i elektrane na ugljen. Međutim, kineska Nacionalna uprava za energiju u siječnju 2017. najavila je ukidanje planova za izgradnju više od 100 elektrana na ugljen. Ta ukidanja nastavak su ukidanja najavljenih 2016., koja su se odnosila na elektrane koje su već bile u izgradnji. Čini se da su sve veća zabrinutost javnosti zbog loše kakvoće zraka i prihvaćenost obnovljivih izvora u većoj mjeri od očekivane potaknuli odluku o odmaku od ugljena. Zahvaljujući takvoj vrsti odluke, neće doći samo do poboljšanja kakvoće zraka, već će se pridonijeti i naporima za ograničenje klimatskih promjena.

Ispitivanje potencijala obnovljive energije

Kada se govori o sigurnoj i neprekinutoj opskrbi dostupnom energijom, postavlja se pitanje koliko je energije dostupno i odakle je dostupna. Ovisnost o lokalnim i obnovljivim izvorima energije možda je najbolja mogućnost u pogledu utjecaja na okoliš i ovisnosti o uvozu. Osim toga, energetska učinkovitost — koja se najopćenitije definira kao dobivanje veće količine energije iz goriva u upotrebi — ključna je.

Kapacitet za proizvodnju energije razlikuje se od jedne regije i države do druge. Ovisno o lokaciji, prirodnim resursima, topografiji i dostupnim tehnologijama, države i regije mogu optimizirati svoje energetske izvore. Neke zemlje možda imaju veći potencijal za proizvodnju sunčeve energije, dok druge možda više ovise o vjetru, snazi vode, energiji plime i oseke ili lokalnoj biomasi.

Kombinacija nekoliko izvora jedan je od ključnih elemenata za osiguravanje stalne opskrbe energijom dok ne bude moguće skladištiti i prevoziti čistu i obnovljivu energiju u dovoljnim količinama, čime bi se omogućila njezina kasnija upotreba na bilo kojoj lokaciji. Zabrinutost zbog energetske sigurnosti može potaknuti čak i zemlje koje izvoze energiju da ulažu u lokalne i obnovljive izvore energije.

Ako se održe trenutačne stope izvlačenja, poznate rezerve konvencionalnih fosilnih goriva bit će iscrpljene u roku od nekoliko desetljeća. Potražnja za energijom ostat će čak i nakon što se iscrpe te rezerve. S obzirom na to, dva su osnovna pristupa određivanju načina na koji se može ispuniti buduća potražnja za energijom. U prvom pristupu proizvođači energije mogu odabrati istraživanje i iskorištavanje drugih oblika fosilnih goriva, kao što je katranski pijesak ili plin iz škriljevca, ili mogu proširiti svoje aktivnosti na nove regije koje su do sada bile relativno neiskorištene. Drugi pristup može se odnositi na ispunjenje buduće potražnje upotrebom samo obnovljivih izvora i zamjenom postojeće infrastrukture, čime bi rezerve fosilnih goriva ostale netaknute u zemlji.

Neke zemlje, uključujući Sjedinjene Države, odabrale su eksploataciju nafte iz škriljevca i katranskog pijeska, dok su neke druge zemlje, uključujući neke koje ovise o ugljenu i nafti, kao što su Saudijska Arabija i Kina, nedavno izrazile zanimanje i opredijeljenost za obnovljive izvore. Saudijska Arabija —najveći proizvođač i izvoznik sirove nafte na svijetu – ima jednake predispozicije prema sunčevoj energiji i energiji vjetra. Štoviše, Saudijska Arabija je u okviru svoje inicijative za obnovljivu energiju u veljači 2017. najavila ulaganja u iznosu od 50 milijardi USD do 2023. za izgradnju kapaciteta za sunčevu energiju i energiju vjetra jačine 700 megavata.

Planiranje dugoročnih koristi

Međutim, na odabir vrste goriva ne utječu uvijek topografija, tržište ili globalna potražnja. Takvi odabiri mogu se temeljiti na radnim mjestima i u konačnici na gospodarskom stanju zajednica o kojima je riječ. Gospodarstvo nekih zemalja i regija može jako ovisiti o vrsti fosilnoga goriva koje je lokalno dostupno u velikim količinama, kao što su ugljen ili nafta. Diversifikacijom energetske mješavine i prijelazom na obnovljive izvore može se utjecati na lokalno gospodarstvo, odnosno može doći do gubitka radnih mjesta. S obzirom na to, za uspješan prijelaz često je potrebno razumjeti društveni kontekst i ponuditi alternativne mogućnosti za zapošljavanje lokalne radne snage.

U tom kontekstu ovisnost o izvozu može biti jednak nedostatak kao i ovisnost o uvozu. Što ako je vaša zemlja uložila i nastavlja s ulaganjima u energetski izvor koji nema budućnost? Što ako gospodarstvo u velikoj mjeri ovisi o izvozu energije, ali radije kupuje čišće alternative? Diversifikacija izvora energije i ulaganje u obnovljivu energiju jednako su važni i ključni za gospodarsku budućnost zemlje.

Boljom povezanošću energetskih mreža i tržišta u EU-u zapravo se može pomoći da se potakne raznolikost izvora energije i olakša pristup čišćoj energiji, osiguravajući pouzdanu opskrbu. To donekle može služiti i kao osigurač od globalnih energetskih promjena i znatnih promjena cijena. Kapacitet za proizvodnju energije koji je više decentraliziran (npr. solarne ploče na krovovima kojima se napaja električna mreža) i bolje upravljanje ponudom i potražnjom (npr. uvođenjem pametnih mjerača) isto bi mogli biti korisni. Cilj je strategije Energetske unije EU-a riješiti, među ostalim, ta temeljna pitanja, kao što su energetska sigurnost i energetska učinkovitost te potrošačima dati važniju ulogu u potpuno integriranom energetskom tržištu da bi se osigurala redovita opskrba energijom koja ima pozitivno djelovanje na klimu po dostupnim cijenama za sve potrošače energije.

([1]) West Texas Intermediate u stvarnim cijenama iz 2015.

([2]) West Texas Intermediate u stvarnim cijenama iz 2015.

Povezani sadržaj

Novosti i članci

Povezane objave

Geographic coverage

Temporal coverage

Filed under:
Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100