Gospodarstvo: resursno učinkovito, zeleno i kružno

Dobrobit se ne može jednostavno definirati niti izmjeriti. Mnogi bi kao čimbenike koji pridonose našoj dobrobiti naveli zdravlje, obitelj i prijatelje, osobnu sigurnost, život u ugodnoj i zdravoj sredini, zadovoljstvo poslom, kao i dohodak koji osigurava dobar životni standard.

Iako se to razlikuje od osobe do osobe, gospodarska pitanja – pronalazak zaposlenja, pristojna zarada, dobri radni uvjeti – od velikog su značaja za našu dobrobit. Pitanja poput sigurnosti radnog mjesta postaju osobito važna u razdobljima gospodarskih kriza te mogu utjecati na moral i dobrobit cjelokupnog društva.

Očito je da nam je potrebno gospodarstvo koje dobro funkcionira i koje nas opskrbljuje ne samo potrebnim dobrima i uslugama, već nam nudi radna mjesta i dohodak koji osigurava određeni životni standard.

Gospodarstvo ovisi o okolišu

Gospodarstvo koje dobro funkcionira, među ostalim ovisi i o neprekinutom dotoku prirodnih resursa i materijala, kao što su drvena građa, voda, usjevi, riba, energija i minerali. Poremećaj u opskrbi ključnim materijalima zapravo može dovesti do zastoja u ovisnim sektorima, a može i prisiliti tvrtke na otpuštanje radnika ili obustavu osiguranja robe i usluga.

Neprekinuti dotok znači da možemo crpiti koliko god želimo sredstava. No, je li to doista izvedivo? Ili, ako je, kako utječe na okoliš? Koliko zapravo možemo crpiti sredstava, a da pritom ne štetimo okolišu?

Kratak odgovor glasi da već sada crpimo više sredstava nego što naš planet može proizvesti ili obnoviti u danom razdoblju. Neke studije pokazuju da se u posljednjih sto godina udvostručila globalna potrošnja materijala po stanovniku, dok se potrošnja primarne energije utrostručila. Drugim riječima, svatko od nas potroši otprilike trostruko više energije i dvostruko više materijala u odnosu na količinu koju su naši preci trošili 1900. godine. Štoviše, danas to čini 7,2 milijarde ljudi, za razliku od 1,6 milijardi ljudi 1900. godine.

Brzina crpljenja i način na koji upotrebljavamo resurse zapravo smanjuju sposobnost našeg planeta da nas opskrbljuje. Uzmimo kao primjer riblji fond. Prekomjeran izlov ribe, onečišćenje i klimatske promjene ostvarili su štetan utjecaj na riblji fond u čitavu svijetu. Mnoge su obalne zajednice koje su prethodno ovisile o ribarstvu bile prisiljene uložiti u razvoj drugih sektora poput turizma. Zajednice koje nisu uspjele promijeniti svoje gospodarstvo sada se suočavaju s poteškoćama.

Naše gospodarske aktivnosti stvaraju čitav niz ekoloških i društvenih učinaka. Zagađenje zraka, zakiseljavanje ekosustava, bioraznolikost i klimatske promjene spadaju u ekološke probleme koji ozbiljno pogađaju našu dobrobit.

Ozelenjivanje i resursna učinkovitost

Ako želimo očuvati okoliš i dalje uživati u njegovim pogodnostima, moramo smanjiti količinu materijala koje crpimo. To pak zahtijeva promjenu načina na koji proizvodimo robu i usluge te načina na koji trošimo materijalne resurse. Ukratko, moramo ozeleniti naše gospodarstvo.

Iako ovaj pojam ima nekoliko definicija, „zeleno gospodarstvo" općenito podrazumijeva gospodarstvo u kojem se prilikom svakog odabira povezanog s proizvodnjom i potrošnjom obraća pažnja na dobrobit društva i općenito zdravlje okoliša. Tehničkim rječnikom, radi se o gospodarstvu u kojem društvo učinkovito upotrebljava resurse, pri čemu se unapređuje dobrobit čovjeka u uključivom društvu i istovremeno čuva prirodne sustave koji nas opskrbljuju.

Europska unija već je usvojila strateške ciljeve i konkretne akcijske programe kako bi povećala održivost svoga gospodarstva. Cilj je strategije Europa 2020. potaknuti rast koji je pametan, održiv i društveno uključiv. Strategija je usmjerena na zapošljavanje, obrazovanje i istraživanje, ali i na postizanje gospodarstva s niskim udjelom ugljika sa zadanim klimatskim i energetskim ciljevima.

Strategijom se identificiraju predvodničke inicijative za postizanje tih ciljeva. Predvodnička inicijativa „Resursno učinkovita Europa" ima središnju ulogu u politici Europske unije na ovom području. Također je usvojen niz paketa zakonskih propisa radi provedbe ciljeva.

No, što moramo učiniti kako bi gospodarstvo Europske unije postalo resursno učinkovito? Ukratko, moramo proizvoditi i trošiti tako da optimiziramo uporabu svih uključenih resursa. To podrazumijeva stvaranje proizvodnih sustava koji stvaraju manju količinu otpada ili koji proizvode više s manje energije.

(c) Stipe Surac / EEA Waste•smART

Uzimanje u obzir čitavih sustava, a ne sektora

Također je potrebno uzeti u obzir cijele sustave, a ne sektore. Sustav obuhvaća sve procese i infrastrukture koji postoje u vezi s resursom ili aktivnošću, a koji su od iznimne važnosti za ljudske aktivnosti. Primjerice, energetski sustav uključuje vrste energije kojima se koristimo (ugljen, vjetar, solarna energija, nafta, prirodni plin itd.), način na koji crpimo i stvaramo energiju (vjetroturbine, bušotine, plin iz škriljevca itd.), mjesto gdje se njome koristimo (industrija, prijevoz, grijanje domova itd.), kao i način na koji je distribuiramo. Ovaj bi pojam također uključivao druga pitanja, kao što su zemljani i vodni resursi, na koje utječe uporaba energije i proizvodnja energije.

Materijali unutra; proizvodi i ostaci van

Da bismo proizveli neku robu ili stvorili uslugu, trebamo ulazna sredstva. Primjerice, za proizvodnju usjeva, osim svoga rada poljoprivrednici trebaju zemlju, žito, vodu, sunce (sunčevu energiju), alate i, u modernoj poljoprivredi, gnojiva i pesticide te sofisticiranije alate. Isto uglavnom vrijedi i za suvremenu proizvodnju. Da bismo proizveli elektroničke uređaje, opet trebamo rad, kao i energiju, vodu, zemlju, minerale, metale, staklo, plastiku, rijetke zemne metale, istraživanja itd.

Većina materijala koji se upotrebljavaju u proizvodnji u Europskoj uniji iz nje se i crpe. U Europskoj uniji je 2011. godine u pogledu ulaznih sredstava po stanovniku upotrijebljeno 15,6 tona materijala, od čega se 12,4 tone odnosi na materijale dobivene unutar Unije, dok je preostalih 3,2 tone uvezeno.

Mali je dio tih ulaznih materijala izvezen. Ostatak od 14,6 tona po stanovniku je upotrijebljen za potrošnju u Europskoj uniji. Potrošnja materijala značajno varira od zemlje do zemlje. Na primjer, Finci su potrošili više od 30 tona po stanovniku, a Maltežani su potrošili 5 tona po stanovniku 2011. godine.

U prethodnom je desetljeću gospodarstvo Europske unije stvorilo više „dodane vrijednosti" u smislu bruto domaćeg proizvoda za svaku potrošenu jedinicu materijala (minerala, metala itd.). Primjerice, uz uporabu iste količine metala, gospodarstvo je proizvelo mobilne telefone ili prijenosna računala s „većom vrijednošću" (odnosno koji više vrijede) u odnosu na svoje prethodnike. To se naziva produktivnost resursa. U Europskoj uniji produktivnost resursa povećala se za otprilike 20 %: sa 1,34 eura na 1,60 eura po kg materijala između 2000. i 2011. godine. Gospodarstvo je u tom razdoblju doživjelo rast od 16,5 %.

Neke europske zemlje imaju relativno visoku produktivnost resursa. Švicarska, Ujedinjena Kraljevina i Luksemburg su 2011. godine stvorili više od 3 eura dodane vrijednosti po kilogramu materijala, dok su Bugarska, Rumunjska i Latvija stvorile manje od 0,5 eura vrijednosti po kilogramu. Produktivnost resursa usko je povezana s gospodarskom strukturom dotične zemlje. Razvijeni uslužni sektor, sektor znanja i tehnološki sektor te visoke stope recikliranja pozitivno utječu na produktivnost resursa.

Kružna gospodarstva

Trenutačnim procesima proizvodnje i potrošnje ne proizvode se samo dobra i usluge, već se proizvode i ostatci. Oni mogu biti u obliku onečišćujućih tvari puštenih u okoliš, neiskorištenih komada materijala (drva ili metala) ili hrane koja se ne konzumira, iz ovog ili onog razloga.

Isto vrijedi za proizvode na kraju njihovog korisnog razdoblja. Neke je moguće djelomično reciklirati ili ponovno upotrijebiti, a neki završe na deponiju, odlagalištu ili spalionici. Budući da su za ta dobra i usluge utrošeni resursi, svaki dio koji se ne upotrijebi zapravo predstavlja potencijalni gospodarski gubitak, kao i ekološki problem.

Europljani su proizveli u prosjeku oko 4,5 tona otpada po stanovniku u 2010. godini. Otprilike polovica ove količine vraća se natrag u proizvodni proces.

Pod pojmom „kružno gospodarstvo" predviđa se sustav proizvodnje i potrošnje kojim se stvara što manje gubitaka. U idealnome bi se svijetu gotovo sve ponovno upotrijebilo, recikliralo ili obnovilo kako bi nastali drugi izlazni proizvodi. Preoblikovanje proizvoda i proizvodnih procesa pomoglo bi u smanjenju rasipanja i pretvorilo neiskorištene dijelove u resurse.

Ljudi i poslovne ideje

Potrošači i proizvođači su podjednako važni dionici u ozelenjivanju gospodarstva. Proizvodni je proces usmjeren na isporučivanje onoga što potrošači žele. No pitanje je želimo li posjedovati više potrošačke robe ili samo želimo usluge koje proizvodi pružaju?

Sve više tvrtki usvaja poslovne pristupe poznate kao „suradnička potrošnja". To korisnicima osigurava zadovoljenje svojih potreba unajmljivanjem, sustavom proizvoda i usluga te dijeljenjem umjesto kupnjom. To može zahtijevati novi način razmišljanja o marketingu i dizajnu proizvoda – s manjim naglaskom na prodaji i većim naglaskom na stvaranju trajnih i popravljivih proizvoda.

Internet i društveni mediji olakšavaju pronalazak i korištenje takvih proizvoda i usluga za suradničku potrošnju. Pojedinci pritom ne moraju biti ograničeni na posuđivanje alata od susjeda, rezerviranje automobila iz programa dijeljenja automobila ili unajmljivanje elektroničkih uređaja. U nekim zemljama Europske unije također postoje knjižnice s odjećom u kojima korisnici mogu posuditi odjeću.

Svaka mjera za smanjenje brzine novog crpljenja sredstava i količine otpada, uključujući i jačanje produktivnosti resursa, recikliranje i ponovno korištenje, ublažava pritiske na okoliš i povećava sposobnost našeg ekosustava da nas opskrbljuje. Što je naš okoliš zdraviji, to ćemo se i mi osjećati bolje i biti zdraviji.