Razgovor – Uzgoj hrane ili goriva na našem zemljištu?

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2017-09-25 Zadnja izmjena 2017-09-28
6 min read
Prije samo desetak godina proizvodnja biogoriva iz biljaka proglašena je ekološkom alternativom fosilnim gorivima. Odnedavno se smatra da predstavlja konkurenciju proizvodnji hrane i da nije uvijek učinkovito rješenje za smanjenje emisija stakleničkih plinova ili onečišćivača zraka. Razgovarali smo s Irinom Maltsoglou, službenicom za prirodne resurse u Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), o proizvodnji biogoriva i poljoprivredi te o tome može li se učiniti održivom i kako.
© Allan Harris

© Allan Harris

Zašto je proizvodnja biogoriva posljednjih godina tako kontroverzna?

Loše strane biogoriva povezane su s neodrživom poljoprivrednom proizvodnjom općenito. Kao i pri svakoj poljoprivrednoj djelatnosti, proizvodnja biogoriva može imati negativne učinke kada ne uzima u obzir lokalnu zajednicu ili lokalnu radnu snagu i kad zanemaruje društveni kontekst i kontekst okoliša. Ne postoji tako jednostavna formula jer, kao i u svakom obliku poljoprivredne proizvodnje, moramo uzeti u obzir što se trenutačno proizvodi i kako se biogoriva mogu integrirati u tu lokalnu proizvodnju. Moramo procijeniti i potencijal proizvodnje biogoriva za smanjenje siromaštva i gospodarski razvoj na tom području.

U tom smislu ne možemo reći da je proizvodnja biogoriva loša sama po sebi. Ona jako ovisi o vrsti usvojenih poljoprivrednih praksi i o tome jesu li one održive ili nisu. Na primjer, poljoprivredna proizvodnja na prirodnome šumskom području – za biogoriva ili druge usjeve – imala bi vrlo negativne utjecaje jer se upotrebljava zemljište koje se ne bi trebalo upotrebljavati. S druge strane, specifično i održivo postavljanje okruženja za proizvodnju biogoriva, što znači upotrebu prikladnog zemljišta i zapošljavanje lokalnih poljoprivrednika, moglo bi imati koristi za lokalnu zajednicu i ponuditi nove gospodarske mogućnosti.

Predstavlja li proizvodnja biogoriva konkurenciju proizvodnji hrane kada je riječ o zemljišnim i vodnim resursima?

Tom dihotomijom – biogoriva ili hrana – previše se pojednostavnjuje to vrlo složeno pitanje. Prije svega, biogoriva iznimno ovise o kontekstu i posebnostima zemlje. Moramo uzeti u obzir kontekst zemlje da bismo vidjeli je li proizvodnja određenog biogoriva koje se razmatra uopće izvediva na tome specifičnom poljoprivrednom krajoliku. Isto tako moramo vidjeti zašto država proizvodi biogoriva i što želi postignuti. Je li cilj ulazak na novo poljoprivredno tržište ili smanjenje emisija stakleničkih plinova? Primjerice, u državi u kojoj je razina prinosa trenutačno vrlo niska i dodatna ulaganja mogu pomoći u povećanju produktivnosti poljoprivrede, biogoriva bi mogla biti razumna opcija ako su integrirana u sustav poljoprivredne proizvodnje.

Prije nekoliko godina stručnjaci su raspravljali o odnosu biogoriva i porasta cijena hrane. Nije postignut jasan dogovor. U cjelini, složili su se da je porastu cijena hrane pridonio velik broj čimbenika. Proizvodnja biogoriva bio je jedan od mnogih čimbenika, uz pad ulaganja u poljoprivredu, pad zaliha žitarica, demografski rast, gospodarski rast, promjene u prehrani itd. Nisu se mogli složiti oko toga do koje se mjere mogu kriviti biogoriva. Spektar čimbenika bio je prilično velik, a doprinos biogoriva povećanju cijena kretao se između 3 % i 75 %.

Jesu li biogoriva druge generacije učinkovitija u pogledu upotrebe zemljišta i vode?

U ovoj fazi nije jasno jesu li biogoriva druge generacije uvijek održivo rješenje problema. Štoviše, upotreba nekih biogoriva prve generacije može imati puno više smisla u nekim specifičnim kontekstima. Tehnologija druge generacije još nije zrela i čini se da je još uvijek u pilotnoj ili eksperimentalnoj fazi. Tu su i problemi sa sirovinom i tehničkim kapacitetima. Drugim riječima, ne znamo možemo li proizvesti dovoljno odgovarajućih usjeva ili imamo li pravu tehnologiju i dovoljnu proizvodnu sposobnost. Osim toga, tehnologija druge generacije i dalje je vrlo skupa.

Napravili smo neke okvirne izračune u kojima smo usporedili mogućnost sa šećernom repom prve generacije i mogućnost s biljkom miskantus druge generacije. Brojke su pokazale da sadnjom šećerne repe (tj. biogoriva prve generacije) zapravo možemo dobiti više etanola od iste površine zemljišta nego kad bismo posadili miskantus (izvor biogoriva druge generacije). Osim toga, za miskantus bismo trebali više vode. Slično tomu, bilo bi potrebno više električne energije kao energenta za proizvodnju biogoriva druge generacije iako bi to jako ovisilo o odabranoj tehnologiji i mogućim povratnim informacijama u sustavu druge generacije.

Ta pitanja ovise o osnovnoj poljoprivredi. Nalazite li se u zemlji prikladnoj za proizvodnju šećerne repe? Imaju li poljoprivrednici dugogodišnje iskustvo u proizvodnji šećerne repe? Pritom bi šećerna repa bila bolja mogućnost, osobito ako uzmemo u obzir razinu zrelosti dostupnih tehnologija. Nalazite li se u zemlji gdje je proizvodnja biogoriva druge generacije održivija? Ako je tako, to može biti mogućnost. Ipak, u ovoj fazi, postavljanje postrojenja druge generacije od nule zahtijeva velika ulaganja. Ulaganja potrebna za postrojenje za proizvodnju biogoriva druge generacije veća su četiri do pet puta od iznosa potrebnoga za postrojenje prve generacije.

Mogu li biogoriva postati čisti izvor energije za Europu?

Bez obzira na to o kojem se dijelu svijeta radi, ključno je pitanje mogu li biogoriva biti održiva mogućnost za proizvodnju čiste energije ili ne. To jako ovisi o tome odakle dolazi sirovina i može li se proizvesti na održiv način. Je li poljoprivredna proizvodnja u predmetnoj zemlji dovoljna da opskrbljuje proizvodnju biogoriva? Jesu li poljoprivrednici u potrazi za tržištem za svoje poljoprivredne proizvode? Koja je svrha proizvodnje biogoriva?

U Europi se smatra da biogoriva smanjuju emisije stakleničkih plinova i proširuju domaće energetske izvore. Pritom treba postaviti pitanje postižu li se lancem određenog biogoriva ti ciljevi ili ne. Sljedeći bi korak bio utvrditi jesu li europske zemlje same sposobne proizvoditi sirovinu ili će izvor sirovine trebati tražiti izvan Europske unije. Ako je primarni cilj diversifikacija domaćih izvora energije i povećanje energetske sigurnosti, tada bi se sirovina vjerojatno trebala proizvoditi u Europi. Ako je cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova, onda se i druge mogućnosti mogu pokazati isplativima.

Koja je uloga FAO-a kada je riječ o biogorivima?

FAO zapravo pokriva širi spektar – djeluje u području bioenergije. Na bioenergiju gledamo kao na oblik obnovljive energije koji potječe iz poljoprivrede. Kada zemlje traže našu potporu, najprije pokušavamo utvrditi glavni razlog zbog kojeg razmatraju bioenergiju. Je li to radi energetske sigurnosti? Pokušavaju li potaknuti poljoprivredni sektor i stvoriti radna mjesta? Moglo bi to čak biti i radi održive proizvodnje drvenog ugljena za kuhanje i grijanje. Je li to za mogućnosti ruralnog razvoja ili za elektrifikaciju sela? Pristup mrežama električne energije u ruralnim područjima često je vrlo ograničen u mnogim zemljama u razvoju pa upotreba poljoprivrednih ostataka za proizvodnju električne energije može biti održiva alternativa kada ostatci nisu iskorišteni.

U suradnji sa zemljama definiramo mogućnosti koje bi mogle biti održive s obzirom na specifične kontekste i potrebe pojedinih zemalja. Imamo opsežan skup oruđa za procjenu bioenergetskog potencijala u koje je integriran poljoprivredni sektor, a samim time uzeta je u obzir sigurnost hrane, a upotrebljavamo ga da bismo pomogli zemljama pri formuliranju smjernica za bioenergiju i da procijenimo njihove tehničke kapacitete.

Proteklih nekoliko godina pridali smo posebnu pozornost poljoprivrednim ostatcima i proizvodnji bioenergije. Pokušavamo uzeti u obzir poljoprivredne ostatke koji su održivi i sigurni kao hrana. Iako je većinom to izričito zabranjeno, ti se ostatci vrlo često spaljuju, što predstavlja još jedan izvor emisija stakleničkih plinova. S obzirom na to, stvaranjem bioenergetskih lanaca opskrbe oko poljoprivrednih ostataka ne bi se samo smanjile emisije stakleničkih plinova već bi se istodobno mogao ispuniti i dio postojećih energetskih potreba. Sljedeće godine istražit ćemo kako bi se ta biomasa mogla iskoristiti. Poljoprivredni ostatci često su razbacani, pa njihovo prikupljanje predstavlja izazov. Osim centara za prikupljanje, mogli bismo analizirati i potencijalne isplate za poljoprivrednike i iznos koji bi industrija mogla platiti za ostatak. Poljoprivredni ostatci tada bi mogli postati roba koja bi postala previše vrijedna da bi bila spaljena.


 Irini Maltsoglou

Irini Maltsoglou

Službenica za prirodne resurse (zamjenica voditelja skupine za energiju)

Odjel za klimu i okoliš (CBC)

Odsjek za klimu, bioraznolikost, tlo i vodu

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO)

Povezani sadržaj

Novosti i članci

Related infographics

Povezane objave

Vidi također

Geographic coverage

Temporal coverage

Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100