Energija i klimatske promjene

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2017-09-25 Zadnja izmjena 2017-09-28
9 min read
Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima ključni su izazovi 21. stoljeća. U središtu je tih izazova pitanje energije – točnije, naša ukupna potrošnja energije i ovisnost o fosilnim gorivima. Za uspješnost u ograničavanju globalnog zatopljenja, svijet žurno treba učinkovito upotrebljavati energiju uz prihvaćanje čistih izvora energije za pokretanje, grijanje i hlađenje predmeta. Politike Europske unije imaju važnu ulogu u olakšavanju toga energetskog prijelaza.

©Cometbg, Flickr

Globalna klima mijenja se i to predstavlja sve teže rizike za ekosustave, zdravlje ljudi i gospodarstvo. Nedavno objavljena procjena EEA-e „Klimatske promjene, utjecaji i ugroženost u Europi 2016.” pokazala je da su i europske regije već suočene s utjecajima klime koja se mijenja, uključujući porast morske razine, vremenske krajnosti, poplave, suše i oluje.

Te se promjene događaju jer se, kao rezultat mnogih ljudskih aktivnosti u cijelom svijetu, u atmosferu ispuštaju velike količine stakleničkih plinova, od kojih je ono najvažnije izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije, zagrijavanje i prijevoz. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se i onečišćivači zraka koji štete okolišu i zdravlju ljudi.

Na globalnoj razini upotreba energije najveći je izvor emisija stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskom aktivnošću. Otprilike dvije trećine globalnih emisija stakleničkih plinova povezano je s izgaranjem fosilnih goriva za energiju koja će se upotrebljavati za grijanje, električnu energiju, promet i industriju. U Europi su energetski procesi isto tako najviše odgovorni za emisiju stakleničkim plinovima, odnosno odgovorni su za 78 % ukupnih emisija EU-a 2015.

Naša upotreba i proizvodnja energije imaju golem utjecaj na klimu, ali je i utjecaj u suprotnom smjeru sve očitiji. Klimatske promjene mogu mijenjati naš potencijal za proizvodnju energije i naše energetske potrebe. Na primjer, promjene ciklusa vode utječu na hidroenergiju, a zbog toplijih temperatura povećava se potražnja za energijom za hlađenje tijekom ljeta, a istodobno snižava potražnja za grijanjem zimi.

Globalna i europska predanost djelovanju

Do sada su globalni napori za ublažavanje klimatskih promjena doživjeli vrhunac 2015. potpisivanjem Pariškog sporazuma. Sporazumom je 195 zemalja usvojilo prvo sveopće univerzalno i pravno obvezujuće, globalno rješenje o klimi. Cilj sporazuma – ograničavanje globalnog porasta prosječne temperature na znatno ispod 2 °C, s ciljem ograničavanja povećanja na 1,5 °C – ambiciozan je i ne može se postignuti bez velike reorganizacije sustava globalne proizvodnje i potrošnje energije.

Da bi podupro plan o globalnoj klimi, EU je kao dio svojih ukupnih napora da se pretvori u gospodarstvo s niskom razinom ugljika te da smanji emisije stakleničkih plinova za 80– 95 % do 2050.  donio obvezujuće klimatske i energetske ciljeve za 2020. i predložio ciljeve za 2030. Prva skupina klimatskih i energetskih ciljeva za 2020. obuhvaća 20 %-tno smanjenje emisija stakleničkih plinova (u usporedbi s razinama iz 1990.), 20 %-tnu potrošnju energije proizvedene iz obnovljivih izvora i 20 %-tno povećanje energetske učinkovitosti. Na temelju trenutačnih prijedloga u sklopu rasprava u institucijama EU-a, na sljedećoj prekretnici 2030. ti su ciljevi dodatno povećani na 40 %-tno smanjenje emisija, 27 % proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i 27 %-tno povećanje energetske učinkovitosti (ili 30 %-tno, kao što je nedavno predložila Europska komisija) u usporedbi s referentnim vrijednostima.

Smanjenje ukupnih emisija

Mjerama donesenima za postizanje tih ciljeva doprinosi se smanjenju emisija stakleničkih plinova u Europi. Emisije stakleničkih plinova EU-a 2015. bile su približno 22 % niže od njihove razine iz 1990. S iznimkom sektora prijevoza i sektora hlađenja i rashlađivanja, emisije su se smanjile u svim glavnim sektorima. U tom je razdoblju najveći dio smanjenja emisija proizlazio iz sektora industrije i sektora opskrbe energijom u gotovo jednakoj mjeri.

Prema nedavnim procjenama EEA-e o emisijama stakleničkih plinova i energiji (Trendovi i predviđanja u Europi 2016.), EU je kao cjelina na dobrom putu prema postizanju svojih ciljeva za 2020. Očekuje se da će se tempo smanjenja usporiti nakon 2020., a bit će potrebno uložiti više napora za postizanje dugoročnih ciljeva. Osobito se pokazalo vrlo teškim smanjivanje ukupnih emisija iz prometa u EU-u unatoč većoj učinkovitosti goriva u automobilima i povećanju upotrebe biogoriva. Očekuje se kako će neka tehnološka rješenja, poput biogoriva druge generacije te hvatanja i skladištenja ugljika, pridonijeti ukupnim klimatskim naporima, ali nije jasno mogu li se oni primijeniti u dovoljnoj mjeri i mogu li dugoročno biti učinkoviti i istinski održivi.

Odluka o zajedničkom naporu i Sustav trgovanja emisijama EU-a

Kada je riječ o smanjenju emisija stakleničkih plinova, jedan od temeljnih napora Europske unije je Odluka o zajedničkom naporu kojom se određuju obvezujuće godišnje ciljne vrijednosti za emisije stakleničkih plinova za sve države članice EU-a za 2020. Odlukom su obuhvaćeni sektori kao što su promet, zgrade, poljoprivreda i otpad, koji su odgovorni za približno 55 % ukupnih emisija EU-a. Nacionalne ciljne vrijednosti za emisije određene su na temelju razmjernog bogatstva država članica, što znači da bogatije zemlje trebaju smanjiti svoje emisije više od drugih, dok neke države smiju povećati svoje emisije iz obuhvaćenih sektora. Zahvaljujući nacionalnim ciljnim vrijednostima, do 2020. ostvarit će se smanjenje približno 10 % ukupnih emisija EU-a iz obuhvaćenih sektora u usporedbi s razinama iz 2005.

Preostalih 45 % emisija EU-a (uglavnom iz elektrana i industrijskih postrojenja) regulirano je Sustavom trgovanja emisijama EU-a (EU-ETS). Sustavom EU-ETS postavlja se gornja granica na ukupne količine stakleničkih plinova koje može ispustiti više od 11 000 instalacija koje su potrošači velikih količina energije u 31 zemlji ([1]). U to su uključene i emisije zračnih prijevoznika koji prometuju među tim zemljama.

Unutar sustava poduzeća primaju ili kupuju emisijske kvote, koje mogu razmjenjivati s drugima. Ako poduzeća ispuštaju više od njihovih dogovorenih kvota, nameću im se stroge novčane kazne. Gornja granica sustava smanjuje se tijekom vremena radi smanjenja ukupnih emisija. Određivanjem novčane vrijednosti ugljika sustavom EU-ETS potiču se poduzeća na pronalaženje najisplativijeg smanjenje emisija i ulaganje u čiste tehnologije s niskom razinom ugljika.

Europska agencija za okoliš prati napredak smanjenja emisija stakleničkih plinova u okviru sustava EU-ETS. Prema najnovijim podatcima i procjenama te su se emisije između 2005. i 2015. smanjile za 24 % i već su ispod gornje granice postavljene za 2020. Smanjenje je uglavnom rezultat smanjene upotrebe goriva iz tvrdog ugljena i lignita te povećane upotrebe obnovljivih izvora za proizvodnju energije. Emisije iz ostalih industrijskih djelatnosti obuhvaćenih sustavom EU-ETS također su se smanjile od 2005., ali su posljednjih godina ostale stabilne.

Europska je komisija nedavno predložila ubrzanje tempa smanjenja emisija od 2021. nadalje te će do 2030. sektori obuhvaćeni sustavom EU-ETS smanjiti emisije za 43 % u odnosu prema 2005. Dugoročno gledajući dalje od ciljnih vrijednosti postavljenih za 2030., države članice EU-a mogu postignuti veća smanjenja emisija stakleničkih plinova iz sektora obuhvaćenih Odlukom o raspodjeli tereta. Bez znatnih napora usmjerenih na te sektore, EU ne bi uspio postignuti cilj za 2050., a to je smanjenje svojih emisija na 80 % u odnosu prema razinama iz 1990.

Usmjeravanje na sektore i osiguravanje dugoročne koherentnosti

Širokim rasponom politika i dugoročnim strategijama podupiru se napori EU-a za smanjenje emisija povezani s Odlukom o raspodjeli tereta i sustavom EU-ETS. Na primjer, promjene u upotrebi zemljišta, kao što su krčenje šuma ili pošumljavanje, mogu utjecati i na koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi. Stoga je Europska komisija u srpnju 2016. predstavila zakonodavni prijedlog kojim se emisije stakleničkih plinova i njihovo uklanjanje iz atmosfere koje proizlaze iz upotrebe zemljišta, promjene upotrebe zemljišta i šumarstva uključuju u klimatski i energetski okvir EU-a 2030.

Slično tomu, zbog rastuće potražnje za prijevozom, otežano je smanjenje emisija iz tog sektora. Za rješavanje toga EU je predložio različite političke pakete za promet, uključujući europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije i inicijative kao što je Europa u pokretu. Ostali izazovi, kao što je poticanje energetske učinkovitosti u zgradama ili energija iz obnovljivih izvora, nedavno su ojačani sveobuhvatnim paketom predloženim u studenome 2016.

Dugoročni klimatski ciljevi EU-a ugrađeni su u šire političke okvire i njima su poduprijeti, kao što je strategija energetske unije, kojoj je cilj osigurati dugoročnu usklađenost politika. Bez jasne vizije politike i snažne političke predanosti tijekom vremena, ulagači, proizvođači i potrošači nerado će usvojiti rješenja koja bi mogli smatrati rizičnim ulaganjima.

Odluke o ulaganjima oblikuju budućnost

Emisije stakleničkih plinova povezane s energijom u osnovi se mogu smanjiti na dva načina: odabirom čišćih izvora energije, primjerice zamjenom fosilnih goriva obnovljivim izvorima koji ne izgaraju i/ili smanjenjem ukupne potrošnje energije kroz uštedu energije i bolju energetsku učinkovitost, na primjer poboljšanjem izolacije domova ili upotrebom zelenijih načina prijevoza.

Međutim, za izbjegavanje najgorih utjecaja klimatskih promjena, ta se promjena mora dogoditi vrlo brzo, mnogo prije iscrpljivanja rezervi fosilnih goriva. Što više oslobađamo stakleničke plinove u atmosferu, to je manje vjerojatno da ćemo ograničiti štetne učinke klimatskih promjena.

S obzirom na hitnost zadaće pred nama, postavlja se pitanje ulažemo li i dalje, odnosno planiramo li i dalje ulagati u energiju temeljenu na fosilnim gorivima ili ne. Političke odluke o subvencioniranju izvora energije mogu utjecati na ulagačke odluke. U tom su smislu subvencije i porezni poticaji važan instrument za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (Sunčeve energije i energije vjetra). To vrijedi i za ulaganja u fosilna goriva, koja se u mnogim državama i dalje subvencioniraju.

Zadnjih  godina mnogi ulagači najavljuju svoje odluke o neulaganju – povlačenju svojih ulaganja u aktivnosti povezane s fosilnim gorivima. Neke su od tih najava bile utemeljene na etičkim pitanjima, dok se drugima izrazila sumnja u vezi s poslovnom opravdanosti takvih ulaganja u trenutku kada je postavljena gornja granica na ukupnu količinu stakleničkih plinova koji bi se smjeli ispustiti (često se naziva „proračunom za ugljik”) da bi se do kraja stoljeća globalno zagrijavanje ograničilo na 2 °C.

Za proizvodnju električne energije često su potrebna velika ulaganja, a od elektrane se očekuje da će ostati u službi još desetljećima od trenutka kada krene s radom. Trenutačnim i planiranim ulaganjima u konvencionalne tehnologije onečišćenja može se zapravo usporiti prijelaz na čiste izvore energije. Takvim investicijskim odlukama mogu se zaustaviti energetske mogućnosti i resursi na nekoliko desetljeća, što može otežati donošenje novih rješenja.

Da bi istaknula tu vrstu rizika, EEA je analizirala postojeće i planirane elektrane u Europi koje rade na fosilna goriva. Analiza je pokazala da, ako produljimo životni vijek postojećih postrojenja i izgradimo nova postrojenja koja rade na fosilna goriva u sljedećih nekoliko desetljeća, postoji rizik da će EU imati mnogo više kapaciteta za proizvodnju energije iz fosilnih goriva nego što će mu biti potrebno. Drugim riječima, za postizanje klimatskih ciljeva EU-a, neke od tih elektrana trebale bi prestati s radom.

Postoje slični rizici od blokade razvoja, primjerice u sektoru prijevoza u kojemu naša mobilnost jako ovisi o motoru s unutarnjim izgaranjem fosilnih goriva, što je povezano s neprestanim ulaganjima u tradicionalnu infrastrukturu cestovnog prometa. Sve to predstavlja prepreku za prijelaz na održivije načine prijevoza koji su očajnički potrebni za ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje onečišćenja zraka i buke te u konačnici poboljšanje kakvoće života ljudi.

Rješavanje problema energije i klime nije lako, ali mnoge su obećavajuće inovacije već osmišljene. U nedavnom izvješću „Prijelazi održivosti: sada za dugoročno razdoblje”, koje su objavile EEA i Europska informacijska i promatračka mreža za okoliš (Eionet), prikazane su neke od inovacija u nekoliko sektora, a sve imaju potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova nastalih proizvodnjom energije. Smanjenje otpada od hrane, urbano vrtlarstvo, bolji lanci opskrbe i zračni prijevoz s pogonom na Sunčevu energiju možda su mali dijelovi velike slagalice, ali skupa pokazuju kako se mogu pojaviti inovativne tehnologije i prakse te popločiti put za širu promjenu u pogledu održivosti.

([1])            EU-28, Island, Lihtenštajn i Norveška.

Povezani sadržaj

Novosti i članci

Povezane objave

Vidi također

Geographic coverage

Temporal coverage

Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100