Osobni alati

dalje
prethodno
stavke

Preskoči na sadržaj. | Preskoči na navigaciju

Sound and independent information
on the environment

Obale i mora

Promijenite jezik
Ljudsko djelovanje uzrokuje neviđene promjene okoliša obalnih i morskih ekosustava. Utjecaj ribolova, zagađenja koje dolazi iz izvora na kopnu i moru, urbanizacija, gubitak i degradacija ugroženih staništa te invazija stranih vrsta je u porastu svugdje u svijetu. Sve će ove utjecaje najvjerojatnije pogoršati promjene klime.

Europu okružuju četiri morske regije: Sredozemlje, Crno i Baltičko more te Sjeverni Atlantski ocean koji obuhvaća i Sjeverno more. Europa isto tako provodi velik broj pomorskih aktivnosti na Arktiku.

Ljudsko je djelovanje često sadržano na obalnom području gdje je najteže uskladiti te aktivnosti i gdje su najvidljiviji štetni učinci. Najveća prijetnja europskom obalnom području su onečišćenje vode i eutrofikacija, gubitak biološke raznolikosti, urbanog razvoja, propadanje krajobraza i obalna erozija.

Europska mora i obale: zanimljivi podaci

  • Morsko područje pod nadležnošću zemalja članica Europske unije je veće od ukupnog kopnenog područja Europske unije.
  • Obalna linija Europske unije duga je 68.000 km - tri puta dulja od obalne linije Sjedinjenih Država i skoro dva puta dulja od obalne linije Rusije. Ako ubrojimo zemlje članice EAO-a Island, Norvešku i Tursku, duljina je 185.000 km.
  • Malo manje od pola stanovništva Europske unije živi oko 50 km od mora. Većina se nalazi u gradskim područjima uz obalu. Godine 2001., 70 milijuna ljudi ili 14% ukupnog stanovništva Europske unije živjelo je 500 metara od obale.
  • More je najpopularnije turističko odredište u Europi: 63% Europljana koji idu na odmor odabere morsku obalu kao svoje odredište. Na primjer, od 8 do 10 milijuna ribolovaca bavi se sportskim ili rekreacijskim ribolovom, podržavajući time europsku industriju vrijednu od 8 do 10 milijardi eura godišnje.
  • Ekonomska dobra na morskoj dubini do 500 metara procijenjena su na vrijednost od 500 do 1000 milijardi eura.
  • Očekuje se da će javni izdatci Europske unije za zaštitu morske obale od erozije i poplava doseći 5,4 milijarde eura godišnje u razdoblju između 1990. i 2020. godine.

[EZ, 2006.: Činjenice i brojke o moru (dobivene 27. rujna 2010.)]

O obalama i morima

Regional sea characteristics

Značajke regionalnog mora

U europska mora ubrajaju se Baltičko more, Crno more, sjeveroistočni dio Atlantskog oceana i Sredozemno more. U sjeveroistočni dio Atlantskog oceana ubrajamo Sjeverno more te Arktik, Barentsovo, Irsko i Keltsko more, Biskajski zaljev i obalu Pirenejskog poluotoka.

Baltičko more je poluzatvoreno s niskim salinitetom zbog ograničene izmjene vode sa sjeveroistočnim dijelom Atlantika i velike količine vode koja utječe iz rijeka. Zbog ovih je uvjeta more iznimno osjetljivo na onečišćenje hranjivim tvarima.

Crno more je isto poluzatvoreno. To je najveći kopneni bazen s ograničenom izmjenom vode sa Sredozemnim morem. Voda mu je anoksična na dubini ispod 150 do 200 metara. Salinitet površine Crnoga mora srednje je vrijednosti. Smatra se da se u velikom dijelu Crnoga mora nalaze zalihe nafte i plina te će uskoro početi iskorištavanje plina i nafte.

Sredozemno more je isto poluzatvoreno more s visokim salinitetom zbog visoke stope isparavanja i male količine vode koja utječe iz rijeka. Ima ograničenu izmjenu vode s Atlantikom i Crnim morem. Biološki je najraznolikije more u Europi.

Sjeveroistočni dio Atlantskog oceana obuhvaća niz mora i širok raspon klima. To je područje visoke produktivnosti i sadržava najbogatija ribolovna područja u Europi i mnogo jedinstvenih staništa i ekosistema. U njemu se nalaze i najveće europske rezerve plina i nafte.

Obala je područje gdje se dodiruju kopno i more. Prema podacima baze Corine Land Cover iz 2000. godine, u 24 zemlje članice EAO-a koje imaju obalu nalazi se 560.000 km2 obalnog područja, što je 13% ukupne kopnene mase ovih zemalja.

Duboko more i morsko dno čine prostran i složen sustav koji je povezan s ostatkom planeta razmjenom tvari, energije i bioraznolikosti. Rad ekosustava dubokoga mora je od presudne važnosti za globalno biogeokemijsko kruženje o kojem ovisi većina života na zemlji i ljudska civilizacija. Postoji u europskim i međunarodnim vodama Atlantskog i Arktičkog oceana. Smatra se da se duboko more nalazi na dubinama većim od 400 metara.

 

Uočena je degradacija morskih i obalnih ekosustava u Baltičkom, Crnom i Sredozemnom moru te sjeveroistočnom dijelu Atlantskog oceana i u Arktiku. Aktivnosti koje utječu na okoliš posljedica su ispunjavanja osnovnih ljudskih potreba, ali one utječu, nekad nepovratno, na vrste i staništa koji su se razvijali tisućama, ako ne i milijunima godina.

Ove su aktivnosti povezane s velikom i rastućom gustoćom stanovništva na europskim obalama, ribolovom, poljoprivrednim onečišćenjem, industrijskim kemikalijama, razvojem turizma, pomorstvom, infrastrukturama za obnovljive izvore energije i drugim pomorskim aktivnostima.

Određeni problemi:

  • Unatoč uvelike poboljšanoj obradi otpadnih voda, raspršeno onečišćenje hranjivim tvarima koje potječe od poljoprivrednih ostataka još je uvijek veliki problem za obalni i morski okoliš, ubrzava rast fitoplanktona i može dovesti do rasprostranjene hipoksije.
  • Koncentracije nekih teških metala i postojani organski onečišćivači u morskoj bioti premašili su granice hrane na određenim mjestima u svim europskim morima. Veliki izljevi nafte su se smanjili, ali ispuštanje nafte zbog svakodnevnih aktivnosti, poput prometa i rafinerija, još je uvijek ozbiljan problem. Ove se tvari nakupljaju u hranidbenom lancu.
  • Invazivne vrste šire se pomoću brodarstva i akvakulture te mogu imati razarajuće posljedice za ekosustave i društvo. Procjenjuje se da će godišnji gospodarski gubitak zbog vodenih invazivnih vrsta biti više od 100 milijardi američkih dolara u cijelom svijetu. 
  • Neodrživ ribolov je prisutan u svim europskim morima i predstavlja prijetnju održivosti europskog ribljeg fonda. Destruktivne ribarske prakse - poput ribolova povlačnim mrežama - još uvijek se koriste. Ribe, ptice, sisavci i kornjače su usputni ulov i morska staništa te ekosustavi stradaju zbog djelovanja ribolovne opreme. Ribolov može izmijeniti morski ekosustav.
  • Iako se poboljšava zaštita morskih i obalnih staništa i vrsta pomoću označavanja obalnih i morskih lokaliteta u sklopu ekološke mreže Natura 2000, i dalje je usporena i otežana. Stanje nekih obalnih i većine morskih staništa još nije procijenjeno i 22% morskih sisavaca prijeti izumiranje.
  • Turizam, koji je uzrok urbanog razvoja duž obale Sredozemnog mora, postaje pokretač razvoja i na obali Crnoga mora.
  • Klimatske promjene uzrokuju porast temperature površine mora i porast razine mora.  Morske i obalne vrste mijenjaju svoju geografsku i sezonsku distribuciju zbog ovih promjena. Gospodarenje ribarstvom i prirodna staništa morat će se ubrzano prilagođavati ovim promjenama da bi osigurali ekološku održivost. Nastavit će padati pH vrijednost oceana zbog povećanih koncentracija CO2 u atmosferi. Koraljni grebeni u europskim prekomorskim teritorijima,koji predstavljaju središta bioraznolikosti, ugrožena su i zbog porasta temperatura i acidifikacije.

Europske politike

Rješavanje ekoloških problema na europskim obalama i morima zahtijeva politike koje djeluju na području politika o vodama, prirodi, onečišćenju, ribarstvu, klimatskim promjenama i prostornom planiranju. U prošlosti su ovo bile odvojena područja politika, ali usvajanjem Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (Marine Strategy Framework Directive, MSFD) 2008. godine provodi se integrirani pristup. Pristup gospodarenju uzima u obzir čitav ekosustav i postavlja kao cilj ostvarivanje dobrog stanja okoliša iz velikog broja ekoloških aspekata. MSFD podržava Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive, WFD) koja regulira ekološko stanje obalnih i prijelaznih voda tako što uzima u obzir hranjive tvari, kemikalije i hidromorfološki pritisak te Direktivu o staništima i Direktivu o pticama (Habitats and Birds directives) koje su postavile cilj očuvanja nekih morskih i obalnih staništa i vrsta.

Očekuje se da će se nastaviti rast pomorskog, poljoprivrednog i turističkog sektora. Važan cilj za MSFD bit će osigurati ekološki održiv rast pomoću strategija upravljanja. Ove strategije mogu se podržati provedbom načela planiranja u skladu s Integriranim upravljanjem obalnim područjem (Integrated Coastal Zone Management, ICZM) i Pomorskim prostornim planiranjem (Maritime Spatial Planning, MSP).

Iako je MSFD postavio kao ekološki cilj da stanje ribljeg stoka bude regulirano pomoću zajedničke ribarske politike (common fisheries policy, CFP). Nova će reforma biti usvojena 2012. godine.

Slične poveznice

  • MSFD zahtijeva dobro stanje okoliša za velik broj bioloških elemenata, uključujući i ribe u morskoj vodi do 2020. Očekuje se da će smanjiti količina i utjecaj onečišćenja u morskom okolišu.
  • ICZM preporučuje da strategije za razvoj ostvare održiv obalni razvoj.
  • MSP je sredstvo kojim se podupire razvoj strategija za održivo iskorištavanje mora okupljanjem višestrukih korisnika pomorskih dobara.
  • WFD zahtijeva postizanje dobrog ekološkog statusa ili potencijala bioloških i kemijskih elemenata u ušćima i obalama širom Europske unije do 2015. godine. Očekuje se da će smanjiti količinu i utjecaj onečišćenja u ušćima i obalama. Smanjit će i pritisak hidromorfoloških promjena.
  • Direktiva o nitratima (Nitrates Directive) usmjerena na smanjivanje onečišćenja nitratima iz poljoprivrednog zemljišta;
  • Direktiva o odvodnji i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (Urban Waste Water Treatment Directive) usmjerena na smanjivanje onečišćenja iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i određenih industrija;
  •  EU Direktiva o staništima i direktiva o pticama (vidi EU zakonodavstvo o okolišu (EU nature legislation)) su kamen temeljac europske politike za zaštitu okoliša. Direktiva o staništima temelji se na dva osnovna dijela: ekološka mreža Natura 2000 za zaštićene lokacije i strogi sustav zaštite vrsta.
  • Prijetnja klimatskih promjena rješava se na globalnoj razini pomoću Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC). Pripadajući Protokol iz Kyota postavlja cilj obvezujućih emisija za zemlje koju su ga ratificirale, poput zemalja članica Europske unije. Pročitajte više o politikama klimatskih promjena.
Radnje vezane za dokument
Filed under: ,

Komentari

Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100