Osobni alati

dalje
prethodno
stavke

Preskoči na sadržaj. | Preskoči na navigaciju

Sound and independent information
on the environment

Vi ste ovdje: Početak / Europska agencija za okoliš / Signali - Dobrobit i okoliš / Signali 2013 / Članci / Zakonodavstvo o zraku u Europi

Zakonodavstvo o zraku u Europi

Promijenite jezik
Onečišćenje zraka nije svugdje jednako. Mnogo različitih izvora ispušta različite onečišćivače zraka u atmosferu. Kad se nađu u atmosferi, mogu se preobraziti u nove onečišćivače i širiti se svijetom. Kreiranje i provedba politika koje će adresirati ovaj zamršeni slučaj nije lak zadatak. U nastavku se nalazi prikaz zakonodavstva o zraku u Europskoj uniji.

 Image © Jean-Jacques Poirault

Fotografije su snimljene s vrha tornja Montparnasse tijekom epizode onečišćenja zraka dušičnim dioksidom iznad graničnih vrijednosti tijekom zime 1997.-1998. godine.

Jean-Jacques Poirault, Francuska (ImaginAIR)

Količina onečišćujućih tvari koje se emitiraju u zrak koji udišemo znatno je smanjena otkad je EU 1970-ih uveo politike i mjere koje se odnose na kvalitetu zraka. Emisije tvari koje onečišćuju zrak iz mnogih značajnih izvora, poput prijevoza, industrije i proizvodnje struje, sad su regulirane i općenito su u opadanju, iako ne uvijek do predviđenih mjera.

Onečišćujuće tvari na nišanu

Jedan od načina pomoću kojih je EU postigao to poboljšanje jest postavljanje pravno obvezujućih i neobvezujućih ograničenja za određene onečišćujuće tvari koje se raspršuju zrakom i to na razini cijele Unije. EU je postavio standarde za lebdeće čestice određenih veličina, ozon, sumporni dioksid, dušične okside, olovo i druge onečišćujuće tvari koje mogu imati štetan učinak na ljudsko zdravlje ili ekosustave. Glavni dijelovi zakonodavstva kojim su se odredile granice za onečišćivače diljem Europe uključuju Direktivu o kakvoći okolnog zraka i čišćem zraku za Europu iz 2008. (2008/50/EZ) i Direktivu Vijeća o procjeni i upravljanju kakvoćom vanjskog zraka (96/62/EZ).

Još jedan pristup kojim se donošenjem zakona može poboljšati kvaliteta zraka jest postavljanje godišnjih nacionalnih ograničenja emisije za određene onečišćujuće tvari. U tim su slučajevima zemlje odgovorne za uvođenje mjera potrebnih da bi se osiguralo da razine emisija budu ispod najviših dopuštenih razina za određenu onečišćujuću tvar.

Protokol iz Gothenburga Gospodarske komisije UN-a za Europu i njezinu Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (LRTAP) te Direktiva EU-a o nacionalnim gornjim granicama emisije (2001/81/EZ) odredili su godišnja ograničenja emisija za europske zemlje koje se odnose na onečišćujuće tvari u zraku, uključujući i one odgovorne za povećanje kiselosti, eutrofikaciju i onečišćenje prizemnim ozonom. Protokol iz Gothenburga izmijenjen je 2012. godine. Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisija trebala bi biti revidirana i izmijenjena 2013. godine.

Sektori na koje se cilja

Osim što postavlja standarde kvalitete zraka u odnosu na određene onečišćujuće tvari i godišnje gornje granice emisija za pojedine zemlje, zakonodavstvo EU-a cilja na određene sektore koji su izvori onečišćenja zraka.

Emisije onečišćujućih tvari u zraku za koje je odgovoran industrijski sektor regulirane su, među ostalim, Direktivom o industrijskim emisijama (2010/75EU) iz 2010. i Direktivom o ograničavanju emisije određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (2001/80/EZ).

Emisije iz vozila regulirane su nizom standarada o snazi i gorivu, uključujući i Direktivu u vezi s kvalitetom benzina i dizel-goriva iz 1998. (98/70/EZ) i standarada o emisiji vozila, poznatijim kao Euro standardi.

Euro standardi 5 i 6 obuhvaćaju emisije manjih vozila, uključujući automobile, kombije i komercijalna vozila. Euro standard 5 na snagu je stupio 1. siječnja 2011. i zahtijeva da svi novi auti regulirani zakonodavstvom emitiraju manje čestica i dušičnih oksida od određenih količina. Euro 6, koji će na snagu stupiti 2015., uvest će stroža ograničenja na dušične okside koje emitiraju dizel-motori.

Postoje i međunarodni sporazumi koji se odnose na emisije onečišćujućih tvari u zraku u drugim područjima prijevoza, poput Konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973. koju je donijela Međunarodna pomorska organizacija. Ta Konvencija, uz svoje prateće protokole, regulira emisije sumpornog dioksida u brodarskoj industriji.

ImaginAIR: Contamination

(c) Javier Arcenillas, ImaginAIR/EEA

"Srećom, u Rumunjskoj još postoje gotovo divlja i nevjerojatna mjesta na koja čovjek nije utjecao, no u razvijenijim gradskim sredinama javljaju se očiti ekološki problemi." Javier Arcenillas, Španjolska

Spajanje djelića slagalice

Onečišćujuća tvar najčešće je regulirana s nekoliko vrsta zakonodavstvenih akata. Lebdeće čestice, primjerice, izravno su regulirane trima europskim pravnim mjerama (Direktivama o kvaliteti okolnog zraka i emisijama onečišćujućih tvari te Euro standardima za emisije cestovnih vozila) i dvjema međunarodnim konvencijama (LRTAP i MARPOL). Nekim prekursorima lebdećih čestica bave se druge pravne mjere.

Za provedbu ovih zakona potrebno je vrijeme i provode se u fazama. Direktiva o kvaliteti zraka za sitne čestice određuje 25 mg/m3 kao „ciljanu vrijednost“ koju valja postići prije 1. siječnja 2010. Taj će prag postati „ograničavajuća vrijednost“ do 2015., što će uključiti i dodatne obveze.

Politike koje se odnose na zrak u nekim bi sektorima isprva mogle obuhvaćati određene onečišćujuće tvari u određenim dijelovima Europe. U rujnu 2012. Europski je parlament usvojio revizije kojima su se standardi EU-a o emisijama sumpora s brodova uskladili sa standardima Međunarodne pomorske organizacije iz 2008. Do 2020. ograničenje sumpora će u svim morima oko EU-a iznositi 0,5%.

Za Baltičko more, Sjeverno more i kanal La Manche ili tzv. „Kontrolna područja emisije sumpora“, Europski je parlament odredio čak i strože ograničenje emisije sumpora od 0,1% do 2015. Uzme li se u obzir da standardno brodsko gorivo sadrži 2700 puta više sumpora od običnog dizela za automobile, jasno je da ovo zakonodavstvo daje čvrste razloge brodarskom sektoru da razvije i počne upotrebljavati čistija goriva.

Provedba zakonodavstva na kopnu

Trenutačno zakonodavstvo EU-a koje se odnosi na zrak počiva na načelu da države članice EU-a dijele svoje teritorije na nekoliko zona upravljanja u sklopu kojih se od zemalja zahtijeva da procijene kvalitetu zraka pomoću mjerenja ili modela. Većina se velikih gradova smatra takvim zonama. Ako se unutar jedne zone prekorače standardi kvalitete, zemlja članica mora o tome obavijestiti Europsku komisiju te joj se opravdati.

Od zemalja se zatim zahtijeva da donesu lokalne ili regionalne planove u kojima opisuje kako namjeravaju poboljšati kvalitetu zraka. Na primjer, mogli bi uspostaviti tzv. zone niskih emisija s ograničenim pristupom vozilima koja više onečišćuju zrak. Gradovi mogu potaknuti i pomak u načinima prijevoza, potičući hodanje, vožnju bicikla i javni prijevoz koji manje onečišćuju zrak. Također, mogu se pobrinuti da izvori industrijskog i komercijalnog izgaranja budu opremljeni uređajima za kontrolu emisija najnovije dostupne tehnologije.

Od ključne su važnosti i istraživanja. Ona nam nude nove tehnologije, ali i šire naše znanje o onečišćujućim tvarima u zraku i njihovim negativnim učincima na naše zdravlje i ekosustave. Uključivanje najnovijih znanja u naše zakone i djelovanje pomoći će nam da nastavimo poboljšavati kvalitetu zraka u Europi.

King's Park Copenhagen

(c) Gülçin Karadeniz

Dodatne informacije

Geographic coverage

Europe
Radnje vezane za dokument
Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100