Osobni alati

dalje
prethodno
stavke

Preskoči na sadržaj. | Preskoči na navigaciju

Sound and independent information
on the environment

Vi ste ovdje: Početak / Europska agencija za okoliš / Signali - Svaki naš udisaj / Signali 2013 / Članci / Proširivanje našeg znanja o zraku

Proširivanje našeg znanja o zraku

Promijenite jezik
Naše znanje i razumijevanje onečišćenja zraka svake je godine sve šire. Imamo sve veću mrežu stanica za praćenje kvalitete zraka koje izvještavaju o različitim onečišćujućim tvarima, a nadopunjuju ih rezultati modela kvalitete zraka. Sada se moramo pobrinuti da se znanstvena saznanja i politika nastave razvijati zajedno.

 Image © Gülcin Karadeniz

Važno je znati što se događa u gradovima, na selu i u svijetu u kojem živimo...

Bianca Tabacaru, Rumunjska (ImaginAIR)

Većina ljudi ne primjećuje stanice za praćenje kvalitete zraka koje se obično postavljaju uz prometne ceste u urbaniziranim područjima ili u javnim parkovima. No, ove kutije nezanimljiva izgleda sadrže opremu koja redovito prikuplja uzorke zraka na određenoj lokaciji, mjeri točne razine ključnih onečišćujućih tvari u zraku, poput ozona ili lebdećih čestica i automatski unosi podatke u bazu podataka. U mnogim se slučajevima podacima može pristupiti internetom i to samo nekoliko minuta nakon uzimanja uzorka.

Praćenje zraka u Europi

Europski i nacionalni zakoni usmjereni su ka ključnim onečišćujućim tvarima u zraku. Za praćenje razine ovih onečišćujućih tvari u zraku, diljem Europe postavljene su velike mreže za praćenje kvalitete zraka. One služe da bi se potvrdilo je li kvaliteta zraka na određenom području u skladu s različitim pravnim regulativama i zdravstvenim smjernicama. Ove stanice snimaju i prenose mjerenja različitom učestalošću i to za veliki broj onečišćujućih tvari u zraku, uključujući sumporni dioksid, dušikov dioksid, olovo, ozon, lebdeće čestice, ugljični monoksid, benzen, hlapljive organske spojeve i policiklički aromatski ugljikovodik.

Europska agencija za okoliš objedinjuje mjerenja kvalitete zraka iz više od 7500 stanica za praćenje diljem Europe i unosi ih u bazu podataka o kvaliteti zraka, AirBase. AirBase pohranjuje podatke o kvaliteti zraka iz prethodnih godina (povijesni podaci).

Neke stanice za praćenje kvalitete zraka mjere i izvještavaju o najnovijim podacima s kratkim odmakom (podaci u danom trenutku). Primjerice, u 2010. godini gotovo je 2000 stanica neprekidno mjerilo koncentracije prizemnog ozona i svakog sata izvještavalo o izmjerenim podacima. Ovakva mjerenja, s podacima u danom trenutku, mogu se koristiti u sustavima upozorenja i znakova za uzbunu u slučaju značajnih incidenata onečišćenja.

Broj stanica za praćenje kvalitete zraka diljem Europe porastao je tijekom prošlog desetljeća, što se najviše odnosi na one stanice koje prate određene ključne onečišćujuće tvari. U 2001. godini više od 200 stanica izvještavalo je o mjerenjima dušičnog dioksida, dok je u 2010. godini o zraku u 37 zemalja diljem Europe izvještavalo gotovo 3300 stanica. U istom se razdoblju broj stanica koje izvještavaju o lebdećim česticama PM10 utrostručio na više od 3000 stanica u 38 zemalja.

Širenje mreže stanica za praćenje doprinosi našem znanju i razumijevanju kvalitete zraka u Europi. S obzirom na to da je postavljanje nove stanice za praćenje zraka skupo, dio našeg znanja dolazi iz drugih izvora, poput satelitskih slika, procjena emisija velikih industrijskih postrojenja, modela kvalitete zraka i iscrpnih studija o pojedinim područjima, sektorima i onečišćujućim tvarima.

Oko 28.000 industrijskih postrojenja u 32 europske zemlje izvještava E-PRTR – Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari – o tome koliko različitih onečišćujućih tvari ispuštaju u vodu, tlo i zrak. Svi su podaci objavljeni na internetu te su dostupni javnosti i tvorcima politika.

Road transport

(c) Artens | Shutterstock

Prikupljanje i dostupnost podataka o kvaliteti zraka

Prikupljanje je podataka koje dobivamo od različitih izvora izazovno. Mjerenja koja vrše stanice za mjerenje ovise o lokaciji i vremenu. Vremenske prilike, posebnosti okoliša, vrijeme dana ili dan u godini i udaljenost izvora emisije igraju ulogu u mjerenju onečišćujućih čestica. U nekim slučajevima, kao što je to u stanica za praćenje koja se nalaze na cestama, udaljenost od samo nekoliko metara može utjecati na očitavanja.

Štoviše, pri praćenju i mjerenju iste onečišćujuće tvari koriste se različite metode. Ulogu igraju i drugi čimbenici. Povećanje prometa ili skretanje prometa, primjerice, rezultirat će drukčijim mjerenjima od onih obavljenih u istoj ulici prethodne godine.

Osim na stanice za praćenje, procjenjivanje kvalitete zraka oslanja se na modeliranje ili kombinaciju modeliranja i mjerenja, uključujući promatranje satelitima. Modeliranje kvalitete zraka često je nepouzdano jer modeli ne mogu reproducirati sve zamršene čimbenike povezane s nastankom, raspršivanjem i taloženjem onečišćujućih tvari.

Nesigurnost je mnogo veća kad se radi o procjeni toga kako izloženost onečišćujućim tvarima na određenoj lokaciji utječe na zdravlje. Stanice za praćenje obično mjere količinu lebdećih čestica u volumenu zraka, no ne mjere nužno i kemijski sastav čestica. Emisijama iz ispušnih ventila automobila, primjerice, crni se ugljik ispušta izravno u zrak, kao i plinovi poput dušičnog dioksida. No, da bismo mogli odrediti kakvog utjecaja to može imati na javno zdravlje, moramo znati što se točno nalazi u smjesi zraka.

Tehnologija je ključna u širenju našeg znanja o zraku koji udišemo. To je ključan element u procesu praćenja i izvještavanja. Nedavni razvoj u sektoru informacijske tehnologije omogućio je istraživačima i tvorcima politika da obrađuju ogromne količine podataka u samo nekoliko sekundi. Mnoge javne vlasti ovaj podatak čine dostupnim javnosti ili internetskim stranicama, kao što je to slučaj s Madridom, ili preko nezavisnih udruga, poput Airparifa za Pariz i šire područje Ile-de-Francea.

Europska agencija za okoliš održava portale s javnim podacima o kvaliteti zraka i onečišćenju zraka. Podaci o kvaliteti zraka koji su pohranjeni u AirBaseu mogu se vidjeti na karti za svaku onečišćujuću tvar posebno, razvrstati se po godinama ili preuzeti sa stranice.

Podacima koji su gotovo usklađeni sa stvarnim vremenom (ondje gdje je to moguće) o ključnim onečišćujućim tvarima, poput lebdećih čestica PM10, ozona, dušičnog dioksida i sumpornog dioksida, može se pristupiti preko Oka („Eye“) na portalu Earth AirWatch. Korisnici alatu za promatranje mogu dodati vlastite ocjene i opažanja.

Bolja kvaliteta analize

Tehnologija nam nije samo omogućila da obrađujemo veću količinu podataka, već nam je pomogla da poboljšamo kvalitetu i točnost naše analize. Sad možemo istodobno analizirati podatke o vremenu, cestovnoj infrastrukturi, gustoći stanovništva i emisiji onečišćujućih tvari iz određenih industrijskih postrojenja, zajedno s mjerenjima iz stanica za praćenje kvalitete zraka i rezultatima modela kvalitete zraka. U nekim je područjima moguće usporediti broj preuranjenih smrti izazvanih bolestima krvožilnog i dišnog sustava s razinama onečišćenja zraka. Većina ovih varijabli može se ucrtati na kartu Europe i pomoći u osmišljavanju još preciznijih modela.

Istraživanja koja se odnose na zrak nisu ograničena samo spomenutim čimbenicima. Marie-Eve Héroux iz Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu kaže: „Istraživači proučavaju i kako različita mjerenja utječu na onečišćenje zraka. Vrste intervencija raznolike su, od regulatornih mjera do promjena u obrascima i izvorima potrošnje energije ili promjena u načinu prijevoza i ponašanja ljudi“.

Héroux dodaje: „Sve je ovo već proučeno i zaključak je jasan: postoje mjere kojima se može smanjiti razina onečišćenja, pogotovo lebdećim česticama. To je pokazatelj koji upućuje na to kako možemo sniziti stopu smrtnosti izazvanu onečišćenjem zraka“.

Bolje razumijevanje zdravlja i utjecaja onečišćujućih tvari na okoliš ulazi u proces donošenja politika. Nove onečišćujuće čestice, izvori onečišćenja i moguće mjere za borbu protiv onečišćenja prepoznate su i uvrštene u zakonodavstvo. To će možda zahtijevati praćenje novih onečišćujućih tvari. Prikupljeni podaci u ovom nam slučaju pomažu proširiti znanje.

Na primjer, 2004. godine vršena su mjerenja na lokalnoj i nacionalnoj razini, no u Europi nije postojala stanica za praćenje koja je AirBase izravno izvještavala o koncentracijama hlapljivih organskih spojeva, teških metala ili policikličkih aromatskih ugljikovodika. Godine 2010. za praćenje navedenih tvari postojalo je 450, 750, odnosno 550 takvih stanica.

ImaginAIR: Pollution in my city

(c) Bianca Tabacaru, ImaginAIR/EEA

Stvara se jasnija slika

Zakonodavstvo koje se odnosi na zrak obično postavlja ciljeve koji moraju biti postignuti u određenom vremenskom roku. Također, ono predviđa i načine praćenja napretka i provjerava jesu li ciljevi ostvareni u očekivanom vremenskom roku.

Ovisno o alatima koje koristimo, pojavljuju se dvije različite slike za ciljeve politika određene prije deset godina. Europska agencija za okoliš promotrila je Direktivu o nacionalnim gornjim granicama emisija usvojenu 2001. koja za cilj ima ograničiti emisije četiriju onečišćujućih tvari u zraku do 2010. te procijenila jesu li ispunjeni ciljevi o eutrofikaciji i povećanju kiselosti određeni direktivom.

Na temelju onoga što smo znali u trenutku usvajanja direktive, činilo se da su ciljevi za eutrofikaciju postignuti i da je znatno smanjen rizik od povećanja kiselosti. Ipak, na temelju trenutačnih saznanja dobivenih sofisticiranijim alatima, slika nije optimistična. Eutrofikacija izazvana onečišćenjem zraka i dalje je velik problem za okoliš, a ciljevi smanjenja kiselosti još uvijek nisu postignuti u mnogim područjima.

Europska će unija ove godine revidirati svoju politiku o zraku te će ona adresirati nove ciljeve i vremenski okvir do 2020. godine, pa i dalje. Osim što će nastaviti razvijati politiku o zraku, Europa će nastaviti i ulagati u znanje.

Dodatne informacije

Geographical coverage

[+] Show Map

Radnje vezane za dokument
Filed under: ,

Komentari

Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100