Od proizvodnje do otpada: prehrambeni sustav

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2014-09-12 Zadnja izmjena 2016-08-31 15:19
Trošimo sve više prirodnih resursa zbog povećanja broja stanovnika, promjene životnog stila i povećanja osobne potrošnje. Za rješavanje pitanja neodržive potrošnje moramo se pozabaviti čitavim sustavom resursa, uključujući metode proizvodnje, obrasce potražnje i opskrbne lance. Ovdje se pobliže bavimo hranom.

 Image © Gülcin Karadeniz

Općenito se može reći da prehrambeni sustav obuhvaća sve materijale, procese i infrastrukture koji se odnose na poljoprivredu, trgovinu, maloprodaju, promet i potrošnju prehrambenih proizvoda. Poput vode i energije, hrana predstavlja osnovnu ljudsku potrebu. Osim dostupnosti, nužno je da hrana bude visoke kakvoće, raznovrsna, pristupačna, sigurna za konzumaciju i pristupačne cijene. Također postoji snažna poveznica između hrane te našeg zdravlja i dobrobiti. Pothranjenost i prekomjerna težina predstavljaju zdravstvene probleme koji su izravno povezani s načinom proizvodnje, prodaje i konzumacije hrane.

Način na koji Europljani konzumiraju hranu znatno se promijenio tijekom vremena. Primjerice, konzumacija mesa po osobi povećala se više od dva puta u odnosu na razdoblje prije 50 godina. No isto se tako potrošnja govedine po osobi smanjila za 10 % od 1995. godine. Istovremeno, Europljani jedu više peradi, ribe i ostale morske hrane te voća i povrća.

Europska unija je jedan od najvećih proizvođača hrane na svijetu. U njoj se upotrebljavaju moderni sustavi poljoprivredne proizvodnje, a zemlja je pogodna za poljoprivredu. Proizvodna učinkovitost po hektaru značajno je porasla, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća. Europa proizvodi širok raspon proizvoda zahvaljujući raznolikosti svojih poljoprivrednih površina i klimatskih uvjeta. No, također se oslanja na uvoz ne bi li zadovoljila potražnju za hranom.

Proizvodna se učinkovitost poljoprivrede, u smislu prinosa usjeva, povećala zahvaljujući rastućoj monokulturi (tj. proizvodnji istog usjeva na većim područjima) i navodnjavanju, boljim strojevima te većoj uporabi kemikalija kao što su pesticidi i gnojiva. Takva intenzivna poljoprivreda omogućila je Europi da na manjoj površini zemlje proizvede više hrane.

Ipak, takvim načinima proizvodnje ostvaruje se i štetan utjecaj na okoliš. Takvo intenziviranje vrši veći pritisak na okoliš i rezultira jačim onečišćenjem dušikom i emisijama CO2, osjetnim gubitkom biološke raznolikosti na poljoprivrednim zemljištima i onečišćenjem tla, rijeka i jezera. Nadalje, veća uporaba vanjskih ulaznih materijala s ciljem dobivanja većih prinosa u proizvodnji hrane često smanjuje ukupnu energetsku učinkovitost. Drugim riječima, kada uložimo još više energije za proizvodnju hrane, dobivamo sve manje energije (kalorija) u smislu stvarne prehrambene energije koja se pruža društvu.

Waste bags

(c) Gülcin Karadeniz

Održivost i produktivnost

Očito je da Europa mora smanjiti učinak poljoprivredne proizvodnje na okoliš. Istovremeno, Europa mora nastaviti s proizvodnjom sličnih količina hrane kako bi zadovoljila potražnju za hranom i u Europskoj uniji i u svijetu.

Europska unija je jedan od najvećih proizvođača i izvoznika hrane na svijetu. Svako bi značajno smanjivanje izlazne količine prehrambenih proizvoda utjecalo na svjetsku proizvodnju, a stoga i na cijenu hrane. Kako može Europa nastaviti s proizvodnjom visokokvalitetne hrane u dovoljnim količinama i po pristupačnim cijenama, a pritom smanjiti učinak poljoprivrede na okoliš?

U tome može pomoći usvajanje održivije poljoprivredne prakse. Na primjer, metode ekološke poljoprivrede nude sredstva za jačanje poljoprivrede bez sintetskih kemijskih ulaznih materijala (tj. gnojiva i pesticida) korištenjem prirodnih proizvoda i utjecajem na ekološke procese u proizvodnji. Tehnike precizne poljoprivrede nude sredstva za smanjenje uporabe kemijskih učinaka, a time i određenih učinaka na okoliš.

Neovisno o metodi, proizvodnja hrane mora ostati dovoljno intenzivna kako bi proizvodnja išla u korak s potražnjom hrane. Na taj način uporaba tla i bioraznolikost neće biti dodatno ugroženi.

Štoviše, u mnogim je regijama poljoprivreda glavni izvor prihoda za lokalne zajednice, a uz to i bitan dio društvenog tkiva i lokalne kulture. Svaka mjera usmjerena na poboljšanje prehrambenog sustava morat će uzeti u obzir takve socijalne aspekte.

Mjere usmjerene samo na proizvodnju neće uspjeti provesti „ozelenjivanje" čitavog prehrambenog sustava. Unatoč tomu, potrebni su nam dodatni dobitci učinkovitosti u drugim fazama, kao što su prijevoz, maloprodaja i potrošnja. Promjena prehrambenih navika smanjivanjem potrošnje mesa i povećanjem potrošnje povrća olakšala bi pritisak na korištenje tla.

Otpad od hrane

Procjenjuje se da se u Europi ne konzumira oko trećina hrane koja je ondje proizvedena, a hrana se baca u svim fazama lanca. Europska komisija procjenjuje da se samo u Europskoj uniji baca 90 milijuna tona hrane (ili 180 kg po osobi) od čega je veliki dio još pogodan za prehranu ljudi. Otpad od hrane naveden je kao jedno od područja kojima se treba pozabaviti u Planu razvoja za resursno učinkovitu Europu Europske unije.

Mnogi od nas pokušavaju smanjiti količinu hrane koju bacamo kod kuće. Jedan od načina je da pripremimo upravo onu količinu hrane za ručak koja nam treba – ni previše ni premalo. Drugi je način da budete kreativni s ostacima od prethodnoga dana. Pa ipak, unatoč svim našim naporima, dio hrane neizbježno završi kao otpad: voće trune, a mlijeko se ukiseli. Otpad od hrane iz kućanstava predstavlja samo mali dio ukupne količine hrane koju bacamo. Velike se količine hrane bacaju puno prije no što stignu do naših hladnjaka.

Ne postoje nikakve procjene o tome koliko se hrane baca u različitim fazama proizvodnje na području Europske unije. Nema pouzdanih i usporedivih podataka, pogotovo za otpad od hrane koji nastaje u poljoprivrednoj proizvodnji i ribarstvu. No postoje neke analize za određene zemlje.

Analiza otpada od hrane u Švedskoj

Prema istraživanju Švedske agencije za zaštitu okoliša, 2012. godine u Švedskoj je bačeno 127 kg hrane po osobi. Ova procjena ne uključuje otpad od hrane bačene u fazi proizvodnje (poljoprivreda i ribarstvo) i neizbježni otpad od hrane iz prehrambene industrije.

Od te je količine 81 kg po osobi proizveden u kućanstvima. Restorani su proizveli 15 kg po osobi, veletrgovine 7 kg po osobi, a objekti za opskrbu pripremljenom hranom i pićem 6 kg po osobi. Švedsko je istraživanje također procijenilo koliko je tog otpada od hrane bilo „nepotrebno". Nalazi ukazuju na područja od potencijalne koristi: procijenjeno je nepotreban otpad obuhvaća 91 % otpada od hrane proizvedene u veletrgovinama, 62 % u restoranima, 52 % u objektima za opskrbu pripremljenom hranom i pićem i 35 % u kućanstvima.

Hrana se dijelom baca zbog pokušaja osiguranja usklađenosti s postojećim zakonima kojima se štite javno zdravstvo i potrošači. Zaraženo mesa povučeno s polica predstavlja rasipanje resursa, ali to je također preventivna mjera nužna za zaštitu ljudskog zdravlja.

Ostale mjere nisu toliko jasne. Primjerice, datumi „upotrijebiti do" na prehrambenim proizvodima ne znače nužno da se proizvod pokvario preko noći, već da je kvaliteta od tog trenutka lošija. Odnosno, neke proizvode nije opasno konzumirati nakon navedenog datuma, no trgovci ih ne smiju prodavati, a potrošači ih ne kupuju.

Ispunjavanje očekivanja potrošača (primjerice, ona koja se odnose na širok izbor i pune police ili na estetiku) može uzrokovati otpad od hrane u maloprodajnoj fazi.
Daljnji postupci u pogledu neprodane hrane ovisi o praksama upravljanja otpadom. Ona se može iskoristiti kao stočna hrana, kompost ili energija, odnosno može završiti na odlagalištu.

Dobit u jednom sustavu znači dobit i u drugom

Svaki put kada bacimo hranu, bacamo i zemlju, vodu, energiju i sav ostali ulazni materijal upotrijebljen za proizvodnju hrane koju nismo konzumirali. Stoga svako smanjenje otpada od hrane zapravo znači potencijalnu korist za okoliš. Ako smanjimo količinu hrane koju bacamo tijekom cijelog prehrambenog sustava, smanjit ćemo korištenje vode, gnojiva, zemlje, prijevoza, energije, skupljanje otpada, recikliranje i tako dalje.

S obzirom na širi kontekst zelenog gospodarstva, povećanje resursne učinkovitosti u jednom sustavu pomaže u smanjenju uporabe resursa u ostalim sustavima. Gotovo je uvijek riječ o situaciji u kojoj svi dobivaju.

Povezani sadržaj

Novosti i članci

Related briefings

Povezane objave

Geographic coverage

Europe
Dynamic

Temporal coverage

2014

Radnje vezane za dokument
Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100