Zelena infrastruktura: bolji život uz rješenja koja se temelje na prirodnim načelima

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2015-12-02 Zadnja izmjena 2016-09-15 10:50
Zelena infrastruktura pruža privlačna rješenja za okolišne, društvene i gospodarske probleme i kao takva se treba potpuno integrirati u razne domene politike. Dok Europska agencija za okoliš priprema objavu izvješća o ulozi zelene infrastrukture u ublažavanju učinaka vremenskih i klimatskih promjena povezanih s prirodnim nepogodama, razgovarali smo s glavnim autorom Gormom Digeom, voditeljem projekta za teritorijalni aspekt održivog razvitka i okoliša, te s tim povezanu politiku i gospodarsku analizu.

 Image © Birgit Georgi/EEA

Što je zelena infrastruktura i zašto je važna?

Komunikacija Europske komisije o zelenoj infrastrukturi opisuje je kao alat za pružanje ekoloških, gospodarskih i društvenih pogodnosti putem rješenja koja se temelje na razumijevanju prednosti koje priroda pruža ljudskom društvu i pokretanja ulaganja koja održavaju i poboljšavaju te pogodnosti. Drugim riječima, to je mreža prirodnih, poluprirodnih područja i zelenih prostora koja pruža usluge ekosustava, pri čemu se potiče dobrobit ljudi i kvaliteta života.

Zelena infrastruktura može pružiti višestruke funkcije i pogodnosti u istom prostornom području. Te funkcije mogu biti okolišne (npr. očuvanje biološke raznolikosti ili prilagodba klimatskim promjenama), društvene (npr. osiguranje kvalitetne odvodnje ili zelenih površina) i gospodarske (npr. stvaranje radnih mjesta i rast cijena nekretnina). Razlika u odnosu na rješenja sive infrastrukture, koja obično imaju samo jednu funkciju kao što je odvodnja ili prijevoz, čini zelenu infrastrukturu privlačnom jer ima potencijal za istodobno rješavanje nekoliko problema. Tradicionalna siva infrastruktura i dalje je potrebna, ali često se može poboljšati rješenjima čije je ishodište priroda.

Na primjer, zelena infrastruktura može se koristiti da bi se smanjila količina oborinskih voda koja ulazi u kanalizacijske sustave, a zatim u jezera, rijeke i potoke, pomoću prirodnog zadržavanja i svojstava upijanja vegetacije i tla. Pogodnosti zelene infrastrukture u tom slučaju mogu obuhvaćati povećanu sekvestraciju ugljika, bolju kakvoću zraka, ublažavanje urbanih toplinskih otoka, dodatna staništa za životinjski svijet i rekreacijski prostor. Zelena područja doprinose kulturološkom i povijesnom krajoliku, pri čemu mjestima daju identitet, kao i pejzaž urbanih i periurbanih područja na kojima ljudi žive i rade. Istraživanja pokazuju da su rješenja zelene infrastrukture jeftinija od rješenja sive infrastrukture, kao i da pružaju širok raspon dodatnih pogodnosti za lokalna gospodarstva, društveni sastav i širi okoliš.

Koji su glavni problemi u razvoju zelene infrastrukture?

Tema „Zelena infrastruktura" relativno je nova i složena te ne postoji široko prihvaćena definicija za nju, a postoji i manjak kvantitativne analize i pokazatelja. Kao rezultat, donositelji politika trude se integrirati zelenu infrastrukturu u propise. Međutim, neke značajke zelene infrastrukture nisu u skladu s tim trendom. Na primjer, ekološki kanali i prirodni sustavi za slijevanje vode kao što su zeleni krovovi obično imaju jasne funkcije te postoje mjere za procjenu njihove učinkovitosti.

Financijski aspekt zelene infrastrukture može se činiti složenim, ali uz to što takva infrastruktura pruža mnoge prethodno navedene pogodnosti, kao što je navedeno ranije u tekstu, često je i jeftinija, učinkovitija i održiva. Umjesto da pribjegavaju zadanim sivim rješenjima kao što su nasipi i cjevovodi za poplave, inženjeri bi ponajprije trebali razmotriti povoljne učinke obnove poplavnih područja i močvara.

Konačno, zelena infrastruktura čvrsto je utemeljena u Strategiji bioraznolikosti EU-a, ali predstavlja mnogo više od instrumenta za očuvanje bioraznolikosti. Ona, naime može predstavljati i značajan doprinos za provedbu ciljeva propisanih EU-a propisima koji se odnose na regionalni i ruralni razvoj, klimatske promjene, upravljanje rizikom od katastrofe, poljoprivredu, šumarstvo i okoliš.

Kakvi su europski propisi o zelenoj infrastrukturi i što se poduzima u cilju rješavanja prethodno navedenih problema?

Strategija za zelenu infrastrukturu EU-a zagovara potpunu integraciju zelene infrastrukture u propise EU-a tako da ona postane standardni element teritorijalnoga razvoja širom EU-a. Strategija također prepoznaje da zelena infrastruktura može doprinijeti cijelom nizu propisa EU-a čiji se ciljevi mogu postići pomoću rješenja temeljenih na prirodnim načelimate smješta uporabu zelene infrastrukture u kontekst Strategije za rast Europa 2020.

Nadalje, Strategija za bioraznolikost želi osigurati da se „ekosustavi i njihove usluge do 2020. održavaju i poboljšavaju uspostavljanjem zelene infrastrukture i obnovom barem 15 % degradiranih ekosustava". Također od država članica traži da kartiraju i procijene stanje ekosustava i njihovih usluga na nacionalnoj razini. Taj će rad doprinijeti procjeni ekonomske vrijednosti usluga ekosustava i promicati integraciju tih vrijednosti u nacionalne računovodstvene sustave i sustave izvještavanja, kao i onih EU-a do 2020.

Zelena infrastruktura također je prepoznata i u drugim domenama politike EU-a, posebno u Sedmom akcijskom programu za zaštitu okoliša (7EAP), Komunikaciji EU za regionalni razvoj 2014. – 2020., Okvirnoj direktivi o vodama, Direktivi o nitratima, Direktivi o poplavama i Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama.

Za očekivati je da će sve te inicijative dovesti do poboljšane primjene zelene infrastrukture kao alata za realizaciju političkih mjera i praktičnih rješenja na lokalnoj razni.

Kako EEA doprinosi tim naporima?

EEA je angažirana u istraživanju zelene infrastrukture koje bi koristilo kreatorima politika u donošenju mjera ali i za uključenost u cijeli proces šire javnosti. Godine 2011. objavili smo izvješće Zelena infrastruktura i teritorijalna kohezija koje je ukazalo na važnost razvoja alata za proučavanje i mjerenje zelene infrastrukture i pružilo podatke potrebne za određivanje nacionalnih i regionalnih prioriteta i ciljeva, a također se uklapalo u stavove iznesene u Priopćenju EU-a o zelenoj infrastrukturi.

Istraživanje EEA, Prostorna analiza zelene infrastrukture u Europi vrednuje zelenu infrastrukturu kao ekološki i prostorni koncept za promicanje zdravlja i otpornosti ekosustava. Studija ističe značenje Zelene infrastrukture u očuvanju bioraznolikosti te opće koristi za stanovništvo promicanjem pružanja usluga ekosustava kao što su ublažavanje klimatskih promjena, osiguranje ključnih staništa za biljni i životinjski svijet i povezivanje staništa.

U pripremi je i popratno izvješće Agencije: Istraživanje rješenja na bazi prirodnih načela - uloga zelene infrastrukture u ublažavanju učinka prirodnih nepogoda povezanih s vremenom i klimatskim promjenama. Ovo će se Izviješće nastaviti na prethodna izvješća kako bi pokazalo da zelena infrastruktura pridonosi ublažavanju štetnih učinaka događaja koji su povezani s ekstremnim vremenskim i klimatskim uvjetima, koji su jedni od najskupljih i najsmrtonosnijih prirodnih opasnosti u Europi i svijetu. Izvješće se usmjerava na određene vrste događaja koji bi se vrlo vjerojatno mogli pogoršati uz utjecaj neprekidnih klimatskih promjena, npr. odroni, lavine, poplave i olujni udari. Nadalje, izvješće govori i o pogodnostima zelene infrastrukture i usluga ekosustava u smislu reguliranja globalne klime.

Gorm Dige

Intervju objavljen u izdanju br. 2015/3 biltena Agencije, rujan 2015.

Geographic coverage

Austria, Belgium, Bulgaria, Croatia, Cyprus, Czech Republic, Denmark, Estonia, Finland, France, Germany, Greece, Hungary, Ireland, Italy, Latvia, Lithuania, Luxembourg, Malta, Netherlands, Poland, Portugal, Romania, Slovakia, Slovenia, Spain, Sweden, United Kingdom
Radnje vezane za dokument
Europska agencija za okoliš (EEA)
Kongens Nytorv 6
1050 Kopenhagen K
Danska
Telefon: +45 3336 7100