dalje
prethodno
stavke

Article

Ususret globalnoj održivosti

Promijenite jezik
Article Objavljeno 2015-12-02 Zadnja izmjena 2021-05-18
Photo: © Leyla Emektar, Picture2050 /EEA
U kolovozu ove godine, više od 190 zemalja postiglo je konsenzus o programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. Čelnici država će kasnije, tijekom ovog mjeseca, u New Yorku usvojiti taj program, kao i njegove ciljeve održivog razvoja. Za razliku od prethodnih, ti ciljevi održivog razvoja odnose se kako na razvijene zemlje tako i na zemlje u razvoju te su usmjereni na širi raspon tema o održivom razvoju. Mnogi od 17 ciljeva održivog razvoja obuhvaćaju čimbenike povezane s okolišem, korištenjem resursa ili klimatskim promjenama.

Činjenica što postoji takva globalna i sveobuhvatna podrška održivom razvoju svakako je poticajna. Prepoznavanje održivog razvoja kao izazova i potrebe svakako je korak u pravom smjeru.

U tom kontekstu, sveukupni cilj 7. akcijskog programa za okoliš Europske unije u skladu je s ciljevima održivog razvoja: „Godine 2050. živjeti ćemo dobro i u skladu s ekološkim ograničenjima planeta." U EU-u je uspostavljen veliki broj mjera radi ostvarenja tog cilja. Međutim, globalna priroda našega gospodarstva i okoliša otežava zajedničko djelovanje zemalja ili skupina zemalja (kao što je EU) u samostalnom rješavanju ekoloških problema. Na primjer, bez obzira na to gdje se emitiraju staklenički plinovi, oni globalno doprinose koncentracijama u atmosferi i imaju učinke daleko od svojeg izvora. Posljedice će, vrlo vjerojatno, biti vidljive tek u budućnosti.

Bez globalnih napora i prijelaza na pravu održivost, dovodimo u pitanje dobrobit i kvalitetu života na cijelom planetu. Naše izvješće "Europski okoliš – stanje i izgledi 2015. (SOER 2015.) prikazuje da trenutačni uzorci potrošnje i proizvodnje poboljšavaju kvalitetu života – a paradoksalno, istovremeno ga i ugrožavaju.

Približavanje granicama

SOER 2015. također ukazuje da se naša gospodarstva približavaju ekološkim granicama u okviru kojih postoje i da već osjećamo posljedice nekih učinaka fizičkih i okolišnih ograničenja resursa. Dostupna predviđanja govore da ukupna globalna potrošnja premašuje kapacitet obnove planeta za više od 50 %. Drugim riječima, trošimo više nego što naš planet može proizvesti u određenom razdoblju i na taj način smanjujemo njegov proizvodni kapacitet.

Neki veliki globalni trendovi uzrokuju dodatne probleme. Ukupni broj svjetskog stanovništva danas iznosi 7 milijardi, od čega se manje od 2 milijarde smatra potrošačima srednjeg sloja. Do 2050., očekuje se da će broj stanovnika na planetu iznositi 9 milijardi, pri čemu će više od 5 milijardi ljudi pripadati srednjem sloju. Taj će rast vjerojatno povećati globalno natjecanje u pogledu resursa i nametnuti dodatne zahtjeve za ekosustave.

Globalna upotreba prirodnih resursa mogla bi se do 2013. udvostručiti. Očekuje se da će se svjetska potražnja za energijom i vodom povećati za 30 % do 40 % tijekom sljedećih 20 godina. Slično tomu, očekuje se da će se ukupna potražnja za hranom, stočnom hranom i vlaknima povećati za otprilike 60 % do 2050.

Sve veći nedostatak resursa i povećana konkurentnost uzrokuju zabrinutost u pogledu sigurnosti pristupa zalihama ključnih resursa. Rastuća zabrinutost povezana sa sigurnom opskrbom hranom, vodom i energijom pokrenula je transnacionalnu prenamjenu zemljišta u posljednjih 5 do 10 godina, prvenstveno u zemljama u razvoju.

Europa i globalna održivost

Europska unija važan je svjetski čimbenik, kako u proizvodnji, tako i u potrošnji. . Ekološki otisak većine europskih zemalja trenutačno premašuje njihovo raspoloživo biološki produktivno područje, odnosno „biokapacitet". Štoviše, uzimajući u obzir trgovanje EU-a s ostatkom svijeta, značajan dio ekoloških pritisaka povezanih s potrošnjom u EU-u osjeća se izvan teritorija EU-a. Naime, udio okolišnog otiska EU-a u pogledu upotrebe zemljišta, vode i materijala, kao i emisija zraka.koji se provodi izvan granica EU-a kontinuirano se povećavao tijekom prošlog desetljeća.

Prethodnih godina prepoznati su globalni ekološki problemi u smislu određivanja graničnih opterećenja koje mogu podnijeti ekosustavi, te određivanja svojevrsnih točaka preokreta, nakon kojih povratak u prijašnje stanje više nije moguć. To se još nije odrazilo na društvenim, gospodarskim i financijskim sustavima, političkim ideologijama i sustavima znanja koji ne uzimaju u obzir postavku o ograničenom kapacitetu planeta. Međutim, činjenica je da naš planet ima ograničenu količinu ključnih resursa kao što su na primjer voda ili zemljište.

U globalnom gospodarskom sustavu koji ima ograničene resurse i suočava se s globalnom potražnjom i degradacijom okoliša, jedina održiva mogućnost jest zeleno gospodarstvo s učinkovitim korištenjem resursa. Prelazak na zeleno gospodarstvo zahtijeva temeljne promjene u načinu na koji koristimo proizvode i usluge, gradimo gradove, prevozimo ljude i robu, uzgajamo hranu itd.

Propisi koji su usmjereni na poticanje zelenog gospodarstva ne trebaju se smatrati skupima ni složenima. Baš suprotno, oni se mogu pretvoriti u prilike. Mnogi gospodarski sektori u Europi uspjeli su smanjiti emisije i potražnju za materijalima ili prekinuti vezu između gospodarskog rasta i rasta emisija. Na primjer, između 2000. i 2011. industrija koja se povezuje sa unapređenjem okoliša ostvarila je rast veći od 50 % To je jedan od rijetkih gospodarskih sektora u EU-u koji je ostvario rast od početka financijske krize u 2008.

Slično tome, rast stanovništva i povećanje natjecanja u pogledu resursa također se mogu promatrati kao čimbenici koji su doveli do potrebne promjene sustava. Da bismo uveli te promjene, za početak možemo početi s prostornim planiranjem gradova po cijelom svijetu, tako da ključne sustave, kao što su energetika, transport i mobilnost prilagodimo na način da ne izazivaju pritisak na prirodni kapital i u najvećoj se mogućoj mjeri približavaju načelu „nula emisija ugljika" i „nula otpada".

Hans Bruyninckx
Izvršni direktor Europske agencije za okoliš

Riječ urednika objavljena u izdanju br. 2015/3 biltena Agencije, rujan 2015.


Permalinks

Geographic coverage